Izložba ,,Božija knjiga na 100 jezika”, autora protojereja Nemanje Krivokapića,

Pomorski muzej Crne Gore Kotor organizator je izložbe pod nazivom ,,Božija knjiga na 100 jezika”, autora protojereja Nemanje Krivokapića, koja je otvorena 02.03.2024. u galeriji ove muzejske ustanove u Starom gradu u prisustvu brojne publike.

Izložba prikazuje dio bogate kolekcije Biblija na različitim jezicima svijeta iz autorove privatne kolekcije u kojoj su pored više izdanja na srpskom između ostalih i ona na: ruskom, kineskom, japanskom, kirgiskom, arapskom, tamilskom, sirijskom, hindu, kmerskom, urdu, azerbejžanskom, latinskom, savremenom njemačkom, lužičko-srpskom, flamanskom, velškom, ukrajinskom, letonskom, hebrejskom, crkveno-slovenskom, kurdsko-kurmandži, laoškom, korejskom, fante, zulu, afrikanskom, malagače, bulu, danskom, norveškom, švedskom, engleskom, islandskom, finskom, grčkom, starogrčkom, rumunskom, bjeloruskom, albanskom, makedonskom, hrvatskom, retroromanskom, poljskom, bugarskom, francuskom, italijanskom jeziku…

Izložen je dio iz kolekcije  na različitim jezicima svijeta iz autorove privatne biblioteke od preko 100 Biblija, u galeriji poređanih po kontinentima sa kojih su došle (Evropa, Afrika, Amerika, Australija i Azija).

Direktor Pomorskog muzeja Crne Gore mr Maja Uskoković je kazala da postavljanje Biblije u muzeološki okvir pruža mogućnost dubljeg razumijevanja njene uloge u društvu, kroz istoriju, pomažući nam da bolje razumijemo kontekst i razvijemo empatiju prema drugim vremenima i mjestima.

Kustos, etnolog Pomorskog muzeja Crne Gore, Jelena Karadžić, podsjetila je da je Biblija nastajala u dugom vremenskom periodu, od 5. vijeka p.n.e. do 2. vijeka n.e. i pisana na tri jezika: hebrejskom, aramejskom i grčkom. “Biblija je višestruko značajna za ljudsku civilizaciju i kulturu. Za vjernike, ona je Sveta knjiga koja sadrži Božiju riječ, za hrišćane temelj je vjere i prakse moralnih načela i duhovne snage. Vjernici u njoj nalaze smjernice za život, utjehu i nadu”, rekla je Karadžić, naznačivši da se Biblija smatra najprevođenijom, najtiražnijom i najprodavanijom knjigom na svijetu.

Pa je tako, kako je navela, prema podacima iz septembra 2021. godine, kompletna Biblija prevedena na 717, a neki njeni djelovi na 3.495 jezika.

“Po procjenama nekih svjetskih organizacija, od 1815. do 2015. godine, prodato je više od pet milijardi primjeraka Biblije, što je čini najprodavanijom knjigom svih vremena”, rekla je Karadžić, naznačivši da se, kao knjiga prevedena na gotovo pola govornih jezika, nalazi u svakoj biblioteci na svijetu, pa je kao Sveta knjiga najvećeg dijela čovječanstva, trajno obilježila ljudsko postojanje, te će i u vremenu koje dolazi, nastaviti da trajno inspiriše čovječanstvo.

Autor izložbe, protojerej Nemanja Krivokapić, zahvalio se zaposlenima i direktorici Pomorskog muzeja Maji Uskoković, od koje je potekla ideja za jednom ovakvom izložbom.

„Još prošle godine me je pitala da 2024. započnemo ovom izložbom. Za mene je bila velika radost i velika čast, da se u ovako eminentnoj ustanovi priredi ova naša izložba. Hvala svima iz Muzeja koji su se potrudili da izložba izgleda ovako kako izgleda, jer za sve je trebalo puno truda (popisivanje, katalozi, legende…). Svakako, ovo je lijepa prilika da se konačno i javno zahvalim svima onima koji su mi ikad neku od Biblija poklonili, jer je tako i nastala ova moja kolekcija“, kazao je o. Nemanja, dodavši da je većinu Biblija dobio od njemu dragih ljudi, koji su ga se sjetili kada bi bili na putovanjima.

Osim što je interesantna zbog broja Biblija na raznim jezicima, za njega, kako je istakao, ima mnogo veći značaj, „jer je to i kolekcija prijatelja“.

Brat o. Nemanje, Pavle, koji živi u Ženevi u Švajcarskoj, zaslužan je za trećinu Biblija sabranih u ovoj svojevrsnoj kolekciji.
Pubilici je govorio o putovanjima sa kojih je bratu donio i rijetke Biblije, između ostalih, na burmanskom (iz današnjeg Mijanmara, zemlje gdje je teško naći crkvu, a kamoli Bibliju, poklon vjernika iz baptističke crkve), japanskom (kupljena u blizini Hrama Hristovog Vaskrsenja u Tokiju, koji je sagradio Sv. Nikolaj japanski u 19. v. ruski svetitelj, koji je propovijedao hrišćanstvo kada je bilo zabranjeno u Japanu) i na koptskom jeziku (stigla poslije tri godine nakon putovanja po Egiptu gdje je obišao više crkava).

Otvarajući izložbu, protojerej-stavrofor Gojko Perović je kazao da je Biblija najprevođenija knjiga koja je stigla do najviše ljudskih duša.

„Više od Dostojevskog, više od Šekspira, više od bilo kog folozofa, to je ova zbirka. Inače sama riječ Biblija znači knjige, biblioteka. To je zbirka knjiga. Kroz istoriju čovječanstva, uzduž i poprijeko kroz sve meridijane svijeta, ta je knjiga prisutna da ne možemo sagledati ni vremenske, ni prostorne granice njenoga prisustva. Od kada je počelo da se piše, od vremena proroka Mojsija, negdje 1.300 g. prije Hrista, do njenog prvog prevoda , do njenog izlaska iz te male jevrejske zajednice u veliki, tada jedini poznati, svijet, do prevoda na grčki u 3. v. prije Hrista (čuveni prevod 70-orice), prošlo je hiljadu godina. Toliko je godina prošlo od njenoga boravka samo među Jevrejima. Od tada, do prevoda Kirila i Metodija na slovenski, a u međuvremenu je prevedena i na koptski i na latinski i na mnoge druge mediteranske jezike, isto tako je prošlo hiljadu godina. Od Kirila i Metodija do nas takođe preko hiljadu i više. Dakle, to su milenijumi prisustva ove knjige (sa svojim strepnjama, molitvama, tugama i srećama, od proroka Davida i njegovih psalama, Pjesme nad pjesmama, Knjige propovijedi…) koja je stigla do svakog naroda“, kazao je o. Gojko.

Lijepo je čuti, dodao je, da Biblije na izložbi, koju je priredio o. Nemanja, nisu donosili golubovi pismonoše, rode, niti su stizale mejlom, već ih je donosio prijatelj prijatelju.

„Tako je Biblija i pisana. Ako pogledate Jevanđelje po Luki vidjećete da on nije sebi rekao „e sad ću da napišem Jevanđelje“, nego je pisao pismo svome prijatelju Teofilu da mu kaže šta on zna o događajima. Pa mu nije bilo ni to dovoljno nego je napisao drugo pismo, a ono je „Knjiga djela apostolskih“ itd. Dakle to je pisano, čovjek čovjeku, prijatelj prijatelju. Te su knjige pisane, ne samo u ljubavi čovjeka prema Bogu, nego i u ljubavi i povjerenju ljudi prema ljudima i to je došlo danas do nas koji bi sve dali, možda i život, a ne bismo dali Bibliju ni vjeru u postulate koje su prenosili čovjek čovjeku, otac sinu, unuku, praunuku i došli smo do naših litija, kada su ljudi izlazili, nosili ikone, poneko i Bibliju. Da si ih pitao šta to braniš, u odgovoru nije svako bio doktor teologije, ali su svi bili spremni da životom odbrane slobodu da se ta Biblija tumači i čita onako kako je vjekovima čitana i tumačena, a najljepše je to rađeno u Crkvi“, kazao je o. Gojko.

Dodaje da prevodi Biblije „nisu prosto kopije neke stare prašnjave knjižurine koju niko ne razumije, već je to uvijek novi život“.
Podsjeća da je Biblija prvi put prevedena na srpski jezik sredinom 19. vijeka, kada je Vuk Karadžić preveo Novi Zavjet, a Đura Daničić Stari Zavjet, ali je naš narod, pravoslavni vjernici, osjećali da se trebaju inovirati.

„Ovo se odnosi na sve jezike svijeta, ne samo na srpski. Nikad Biblija nije prevedena do kraja… Od Vuka Karadžića i Đure Daničića, do prevoda Svetog arhijerejskog sinoda i prevoda Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija, to traje i traje i to je jedna živa stvar koja se oblikuje“, kazao je o. Gojko, naznačivši da je najbolje što ovakve izložbe mogu inspirisati neke mlade ljude da i oni možda sutra dobiju motiv da na neki novi način prevedu Bibliju.

Podsjetio je da je ujčevina o. Nemanje, čuvena porodica Milin, od koje je i njegov profesor Dragan Milin, dao najnoviji prevod Svetog pisma na spski jezik, čija je promocija bila prošle godine u crkvi Sv. Nikole.

U muzičkom dijelu programa nastupio je saksofonista Vojislav Marković, uz pratnju pijaniste, mr Ane Mihaljević.

Izložbi su prisustvovale i predsjednica SO Kotor Maja Mršulja i sekretarka Sekretrijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti Tatjana Kriještorac.

Izložbu u galeriji Pomorskog muzeja Crne Gore prati prigodan katalog.