Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 4. decembra, na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi u Gornjem Ostrogu, u kojoj se čuvaju mošti Svetog Vasilija Ostroškoga, povodom hramovne slave ove svete obitelji.

Visokopreosvećenom Mitropolitu sasluživali su iguman ostroški arhimandrit Sergije (Rekić), protojerej Nikola Pejović, starješina Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja u Podgorici i jerođakon Sionije (Zorić) u molitvenom prisustvu vjernog naroda.

Besjedeći po otpustu Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je čestitao svima praznik Uvođenje u hram Presvete Djeve Bogorodice, a ocu igumanu Sergiju i bratstvu ove svete obitelji krsnu slavu manastira Ostroga:

„Neka bi dao Bog kao što je Presveta Djeva Bogorodica poslije uvođenja u hram, u svome djetinjstvu, postepeno uznapredovala te i Ona postala hram Božiji, živi, istiniti, a to znači da je osjenila blagodat Presvetoga Duha, da se u njenoj duši nastanila Božija istina, pravda, ljubav, dobrota, milosrđe, čestitost i da je njeno srce postalo hram Boga živoga, obitalište Božije, pa je zato Gospod od odavnina, od iskona, promišljajući o spasenju rodu ljudskome blagoizvolio da preko Nje ustroji spasenje cijeloga svijeta. Iz ljubavi prema rodu ljudskome, On je od Nje primio ljudsku prirodu i u ljudskoj prirodi svojoj Gospod Isus Hristos ustrojio je naše spasenje i obesmrćenje i obnovljenje naše prirode“, poučio je sabrane Vladika.

Podsjetivši da ovaj veliki praznik slavi cijela hrišćanska vaseljena, naročito mi pravoslavni hrišćani, kao i veliki manastiri koji su ovome prazniku posvećeni, među kojima su manastiri Hilandar i Ostrog, Mitropolit je istakao da ovo nije jedina veza između ove dvije svetinje, kao i Svete Gore Atonske, već je Sveti Vasilije tu vezu utvrdio za sva vremena. On je kao arhimandrit hercegovački, a već po svojoj prilici naznačen od svoga prethodnika da bude mitropolit i njegov naslednik, otišao u Svetu Goru Atonsku, u manastir Hilandar, da se tamo još bolje pripremi, nauči i osposobi za svetu arhijerejsku službu koju je primio hirotonijom od Svetoga Patrijarha pećkoga Pajsija Janjevca, od koga se i sam Sveti Vasilije Ostroški naučio pastirskoj službi i ljubavi prema Crkvi Božijoj i prema svome narodu.

„Primio je Sveti Vasilije breme svoga naroda u najteža vremena i milošću Božijom i molitvama Presvete Bogorodice, koja ga je ovdje privukla, u ovu svetu obitelj koja je nastala i prije Svetoga Vasilija, te se ovdje krijepio Božjom milošću i blagodaću, a odavde izlazio u narod i prosvećivao ga i snaži, hrabrio i nadahivao svetom vjerom pravoslavnom, pa se kao apostol Hristov pokazao kao novi Sveti Sava. I Božiji promisao je tako uredio da ubrzo poslije spaljivanja moštiju Svetoga Save i naše velike narodne nesreće, Bog je poslao svome narodu Svetog Vasilija Ostroškoga kao novoga Svetoga Savu i čudotvorca i ugodnika Hristovoga, da objedini i utješi svoj narod, da ga ukrijepi i da mu da snage da izdrži i pobjedi“, besjedio je Mitropolit.

Uz Božiju pomoć i naših svetih otaca, kao što su Sveti Vasilije, Sveti Petar Cetinjski, Prepodobni Stefan Piperski, mi smo se, naglasio je, uvijek hrabrili, krijepili i išli putem Božijim i prošli kroz mnoga iskušenja i hvala Bogu održali svetu vjeru pravoslavnu, i u našem vremenu je potvrdismo.

„Zbog toga čestitajući bratiji ovog manastira slavu i svima vama, draga braćo i sestre, veliki praznik Vavedenja Presvete Bogorodice, neka bi Ona svima nama bila u pomoći.“

Odlikovan Milorad Gogić – u služenju pravdi rukovodio se božanskim i ljudskim zakonima

Posebna radost današnjeg sabranja kod ćivota Svetoga Vasilija je bila što je Mitropolit Joanikije g. Milorada Mića Gogića, nekadašnjeg sudiju i predsjednika Ustavnoga suda, odlikovao Ordenom Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovica prvog stepena, najvećim odlikovanjem Mitropolije crnogorsko-primorske, upravo zato što je g. Gogić dijelio pravdu onako kako zakoni ove države propisiju, a ne pod uticajem bilo koje politike i zemaljskih moćnika i koji se u svom služenju pravdi rukovodio božanskim i ljudskim zakonima:

„Nama je uvijek dovoljno samo to da se primjenjuje pravda i da svima bude jednako, a nije bilo jednako dugo vremena. Jedino Srpska pravoslavna crkva nije mogla dugo godina dobiti temeljni ugovor, a druge crkve i vjerske zajednice su to dobile bez ikakvih problema. A onaj zlokobni zakon koji je bio izglasan u Skupštini Crne Gore pod pritiskom tadašnjeg režima, on je donešen samo da bi se primjenjivao nad Mitropolijom crnogorsko-primorskom i ostalim eparhijama Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori jer su sve druge vjere bile regulisale svoj položaj putem temeljnih ugovora. Dade Bog i Sveti Vasilije Ostroški te taj zlokobni zakon ostade mrtvo slovo na papiru i vrati se kao bumerang onima koji su ga smišljali i koji su ga na onakav neljudski i nečastan način donosili“, poručio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

U nastavku je podsjetio da je poslije toga donešen zakon kojim je Srpska pravoslavna crkva dobila ono što su dobile i druge vjerske zajednice te da je on, iako nije idealan, prihvatljiv za ovo vrijeme i nije štetan ni za jednu vjersku zajednicu, pa ni za Srpsku pravoslavnu crkvu. Takođe je podsjetio na atmosferu koja je nakon toga stvarana kako se ne bi potpisao temeljni ugovor. Međutim, bilo je pametnih ljudi koji su se potrudili, kojima je Vladika zablagodario, među kojima je i tadašnji predsjednik Vlade koji je potpisao temeljni ugovor sa  Patrijarhom srpskim Porfirije.

„Falio je još jedan i to završni korak, da se sve ono što smo ranije činili potvrdi i na Ustavnom sudu jer su bile ustale razne družine da nam sve to ospore. Ni protiv jednoga temeljnog ugovora nijesu ustajali, ali protiv ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom su ustale mnoge družine, pa čak, žao mi je to što moram danas reći, i Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Ali nije to mišljenje prošlo kroz redovnu proceduru, nego je i ono donešeno nezakonito, tako da ne pada sramota na cijelu Akademiju, ali na pojedine ljude sigurno je ta sramota pala i neće se tako lako oprati.“

Iako je sve bilo usklađeno sa Ustavom i zakonima Crne Gore, kako bi SPC samo bila ravnopravna sa ostalim vjerskim zajednicama, ni to nije bilo sigurno kada je došlo do Ustavnoga suda, jer je bilo pritisaka i podmetanja:

„Gospodin Mićo Gogić je učinio sve samo da se primjene načela Ustava i zakona kako i u drugim slučajevima, tako i na Temeljni ugovor između Srpske pravoslavne crkve i države Crne Gore. Zato smo blagodarni g. Miloradu Miću Gogiću koji je bio čovjek na svom mjestu u tom momentu, kao što je bio, naravno, i ranije. I Bog je dao da baš u njegovo vrijeme, kada je on bio predsjednik Ustavnoga suda, pravda Božija izađe na vidjelo i da dobijemo jednu sigurnost i da se riješe ti svi nesporazumi između Srpske pravoslavne crkve i države Crne Gore. Hvala vam, što ste bili čovjek među ljudima, naravno da ste imali i obrazovanje, ali ste imali i hrabrost da primjenite pravdu i zakon onako kako treba, jer ste bili znamo pod velikim pritiskom da sve to bude drugačije“, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i zaključio:

„I kao što vidite nijesmo mi manastir Ostrog ponijeli u Šumadiju, niti smo okupirali Crnu Goru, nego smo tu gdje smo bili vjekovima, i ne mislimo nikuda odavde ići. I mislimo da Crkva koja je stvorila tolike svetinje, podigla u slavu Božiju i obnovila ih u novo vrijeme, koja je u novije vrijeme podigla saborne hramove koje su na ponos grada Podgorice i Bara i Berana, i sve opet iznova ukrasila koliko je mogla, da samo radi na dobro Crne Gore i za njenu sadašnjost i za njenu budućnost. Naravno, vodeći mnogo računa da se ne krivotvori naša istorija jer su za sve ovo što imamo naši preci krv svoju prolijevali i glave svoje na oltar otadžbine prilagali.“

Prethodno je na jevanđelski odlomak, koji se čita kada god proslavljamo Bogorodičine praznike, koji glasi: „Blaženi su oni koji slušaju riječ Božiju i drže je“, besjedio o. Nikola Pejović.

Po zaamovnoj molitvi blagosiljani su slavski darovi i prelomljen kolač, nakon čega je zajedničarenje nastavljeno uz trpezu hrišćanske ljubavi.

Vesna Dević

Foto: Željko Drašković