Svetom liturgijom uz pričešće vjernog naroda i litijom uz nošenje ikona oko Crkve Svetog Luke u Starom gradu, 24.03. je u Kotoru proslavljena Ned‌jelja Pravoslavlja. 

Podsjećajući na pobjedu Crkve nad ikonoborstvom,  jednom od najtežih i poslednjih jeresi, kao i na vjekovnu tradiciju u Pravoslavlju koja se održala do današnjih dana, vjernom narodu obratio se arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej Nemanja Krivokapić.

„Prva ned‌jelja Časnoga posta zove se Ned‌jelja Pravoslavlja. Pravednije bi možda i preciznije bilo Ned‌jelja pravovjerja, Ned‌jelja pravog ispovijedanja vjere, zbog toga što se na današnji dan mi sjećamo istorijskog događaja kada je Crkva pobijedila jedno pogrešno učenje, jeres ikonoborstva.

Naime, mnoge jeresi su tokom istorije Crkvi pravile probleme. Crkvi koja se borila da očuva čistu vjeru, prije svega onakvu kakavu su nam ostavili sveti oci, prije svega apostoli.

Kada bi se pojavilo takvo neko pogrešno učenje Crkva se borila i uvijek iznjedrila ono istinsko učenje iz kojeg su nastali dogmati Crkve koje danas imamo.Ova jeres, o kojoj govorimo, nastala je u 8. i u 9. vijeku, kada su određeni ljudi smatrali da je poštovanje ikona ustvari idolopoklonstvo.Da onaj koji poštuje ikone, ustvari krši drugu zapovijest, koja kaže: “Ne pravi sebi idola niti kakvog lika, nemoj mu se klanjati ni služiti”.To naravno da nije tako, ali je problem Crkve bio što su se u te sporove uključili i carevi, pa je Lav Isavrijanac donio čak ukaz da se ne poštuju ikone, jer je on tako smatrao.Njegov naslednik, car Konstantin, čak je strogo zabranio poštovanje ikona, kada nastaje vrlo težak period za Crkvu.

Tada su proganjane ikone i svi oni koji su ih poštovali i čuvali, a stradale su čak i svete mošti“, kazao je o. Nemanja.

U teškom periodu za Crkvu carica Irina 787. saziva 7. Vaseljenski sabor. „Na Saboru će Crkva da kaže svoje mišljenje o tome što je ispravno, što nije. Donosi kanone i odluke da je bogougodno poštovanje ikona i da je to ispravno učenje. Međutim, problemi tada nisu nestali.

Naslednici carice Irine, opet carevi, Jermeni i ostali, ponovo su gonili Crkvu i uništavali ikone.Tačku na taj problem stavila je carica Teodora 843. godine, kada je definitivno odredila da se moraju poštovati odluke Vaseljenskog sabora, da se moraju poštovati ikone.Tim povodom nastala je velika svečanost u cijeloj Crkvi, posebno u Carigradu.
Litija je išla kroz grad, ljudi su trijumfalno nosili ikone, pjevali crkvene pjesme”, kazao je o. Nemanja.

Budući da je to bilo u Prvoj ned‌jelji Časnoga posta, Crkva od tada do današnjeg dana i proslavlja ovaj važan događaj, koji se i naziva Ned‌jelja pravoslavlja.

“Zato i mi i danas proslavljamo, sjećamo se toga događaja i činimo litiju, kao što su to činili i naši praoci, oci u 4. vijeku i dalje tokom cijele istorije Crkve“, kazao je o. Nemanja. 

Podsjetio je da se Crkva tada izborila sa jednom od poslednjih jeresi u nizu, kao i da je poštovanje i učenje Crkve o ikoni, Teologija ikone, duboko vezana sa svim njenim ostalim dogmatima. „Učenje Crkve o poštovanju ikone jeste najdublje, ono iskonsko, apostolsko predanje i izraz vjere Ckve.
Posebno se ovo učenje o ikonama tiče dogmata o ovaploćenju. Mi vjerujemo da se Gospod Isus Hristos, Bog, onaj Bog koji u vječnosti postoji, ovaplotio i postao čovjek. Došao je ovd‌je na zemlju, nas radi i radi našega spasenja postao čovjek, a ostavši Bog i tako nama donio spasenje.
U Starom zavjetu zaista je postojalo poneko pravilo koje je imalo i logike da je zabranjeno slikanje Boga zato jer Boga nikad niko nije vidio. Potpuno logično. Nisi vidio Boga, ne znaš kako izgleda, ne možeš Ga ni nacrtati.
Što god da kreneš već si pogriješio.
Međutim, ovaploćenje je upravo onaj ključan momenat koji se desio.
Sv. Jovan Damaskin kaže: „Sama zabrana slikanja ikona, Boga koga nikad niko nije vidio, je automatski dozvola slikanja Boga. Onda kada je Bog postao vidljiv, a ovaploćenje je upravo Bog, onaj Bog, vječni Bog, koji je postao vidljiv i došao ovd‌je među ljude i pokazao nam se kao čovjek, jer On je zaista bio pravi čovjek, ali sve vrijeme pravi , pravcati Bog.
Onaj Hristos koga su ljudi mogli vid‌jeti je bio zaista pravi, pravcati Bog, vidljiv za ljude.
Slikajući Boga takvog, kakav je viđen, ustvari je ispovijedanje naše vjere da je zaista Bog postao čovjek radi našega spasenja“, rekao je o. Nemanja. 

Kako je naznačio, ikona Hristova jeste, ne samo jedan lijepi ukras koji zaista krasi naše domove i crkve, već su, kako kažu sveti oci, sazdane u molitvi i za molitvu. 

„Dakle, prije svega imaju molitveni karakter i izražavaju našu vjeru. Slikajući Hrista mi izražavamo našu vjeru u ovaploćenje Gospoda Isusa Hrista.
Slikajući Presvetu Bogorodicu mi izražavamo našu vjeru u Onu koja je rodila Boga i dala mju ljudsko tijelo.
Slikajući svetitelje, mi izražavamo vjeru u one ljude koji su ljudi kao mi, koje je Bog proslavio zbog njihovoga bogougodnoga života, koji su veštastveni, stvoreni kao i mi što smo stvoreni, a postali su sveti.
Dakle, izražavamo opet našu vjeru u spasenje.
Poštovanje ikona je najdublji izraz Crkve i uopšte našeg vjerovanja.
Zato mi danas svečano proslavljamo ikone i ovaj praznik ikona i zato ćemo mi i danas činiti litiju i upodobiti svima onima koji su tada pravili litiju, koji proslavljaju ikone, položili svoje živote za ikone, koji su svojim ućenjem dali doprinos Crkvi i učenju o važnosti ikona.
Zajedno sa njima ćemo klicati, kao što se kliče u Sinodiku pravoslavlja, koji je tada pročitan: „Ovo je vjera apostola, ovo je vjera otaca, ovo je vjera pravoslavnih, ova vjera Vaseljenu utvrdi, amin“, poručio je o. Nemanja.