Besjeda Visokopreosvećenog Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija na hirotoniji Episkopa dioklijskog g. Pajsija 22. septembra 2024. godine u hramu Svetog Save na Vračaru

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Vaša Svetosti, draga braćo arhijereji, poštovani predstavnici vlasti Srbije i Crne Gore, draga braćo sveštenici i monasi, sestre monahinje, draga braćo i sestre,

Sabrala nas je blagodat Svetog Duha na ovu Svetu službu i na hirotoniju Episkopa dioklijskog, našeg u Hristu brata Pajsija. Gospod Isus Hristos, kada je izabrao svojih dvanaestoricu učenika, pripremao ih je neprestano da postanu sasudi Svetog Duha. Nije to išlo tako lako. Vidimo da oni isti apostoli, kao prosti ljudi, najčešće ribari i zanatlije koji su srcem krenuli za Hristom, nisu mogli da mnoge Njegove riječi razumiju, ali su primali Njegovu Riječ i povremeno pokazujući svoje nedoumice lako su ih, uz pomoć Božju, prevazilazili i tako napredovali. Gospod Isus Hristos je ponekad govorio baš o tome da treba da pripreme svoje duše i srca, da prime blagodat Duha Svetog. U početku je to govorio u zagonetkama i slikama, kao što svjedoči i ovo današnje Jevanđelje. Kasnije je o tome, kada su mogli bolje shvatiti  o čemu se radi, govorio i otvoreno, pa je negdje sredinom svoje propovijedi, završavajući svoje djelo na zemlji, djelo našeg spasenja i ustrojavanja Crkve Božje, rekao i pozvao sve koji su žedni da dođu da piju od nepresušnog izvora blagodati Božje. Govorio je da će iz onih koji u Njega vjeruju poteći rijeke vode žive, a to je blagodat Božja koja se nastanjuje u dušama onih koji vjeruju. Kasnije, pred samo svoje stradanje, govorio je da će, kada On pođe ka Ocu svome i poslije svršenog djela Njegovog na zemlji, njima poslati drugog utješitelja koji će ih uputiti u svaku istinu, otkriti im smisao onog što im je govorio dok je bio sa njima, otkriti im značaj svega onog što je činio ustrojavajući naše spasenje.

Bio je i taj strašni momenat kada je dobrovoljno krenuo na svoje stradanje, kada je tim istim učenicima, koji su bili uvjereni da će sa Njime izdržati sva iskušenja kao prethodnih dana i godina i da se od Njega neće odvojiti, na Veliki petak ponestalo hrabrosti i spremnosti, kada su se apostoli po ljudskoj nemoći i po nedostacima ljudske prirode pokolebali i razbježali. Ušao je strah u njihova srca, ušla je smućenost u njihove duše, ali i to je bilo po promislu Božjem. Oni su se razbježali i napustili Hrista u tom momentu, svi osim ljubljenog učenika Jovana Bogoslova. Jedino Ga je Juda, izdajnik u koga je ušlo lukavstvo i zloba demonska, dobrovoljno i svojevoljno izdao. Međutim, milostivi Gospod je sabrao svoje učenike svojim Vaskrsenjem, jeo je i pio sa njima, slaveći sa svojim učenicima pobjedu nad smrću, darujući im novi život, usavršavajući zajedništvo njihove duše i njihovih srca. Prije svog Vaskrsenja na nebo još jednom je napomenuo o Duhu Svetom, kada im je zapovijedio: Sjedite u gradu Jerusalimu i nemojte se razilaziti dok ne primite obećanje Oca moga Nebeskoga i dokle se ne obučete u Silu sa Visine.

I upravo na dan Svete Pedesetnice, nisposlao je svog Svetog Duha na svoje svete učenike i apostole u vidu ognjenih jezika. Tu možemo tražiti i smisao riječi Hristovih da je došao da baci oganj na zemlju. Šta znače riječi Hristove da će ih obući u silu sa visine? Obukao ih je tada u silu svoje vječne i živonosne istine, u silu ljubavi, blagodati Božje, milosrđa, svake utjehe i svake radosti, učinivši ih svojim izabranim sasudima Svetog Duha. Ulio je u njihove duše i u njihove umove božansku mudrost, a u srca božansku hrabrost, pa su oni isti učenici –  koji su se ranije, na Veliki petak, pokazali kao slabići i razbježali se – ostali, blagodaću Svetoga Duha, neustrašivi, nepobjedivi i neodoljivi. Propovedali su hrabro i istinito Jevanđelje Božje svedočeći Hristovo delo spasenja svim narodima i pred vlastima, i pred carevima, i pred prostim ljudima, privodeći sve spasenju, privodeći sve u naručje Hristovo.

Evo, draga braćo i sestre, da ne mislimo da je taj čudesni događaj, koji se dogodio u jednom istorijskom momentu, ostao negdje u prošlosti. On je neprestana stvarnost Crkve Božje što smo i danas na ovoj Svetoj službi okusili i doživjeli. I nije slučajno što se na arhijerejskoj hirotoniji vrši upravo služba Pedesetnice. Hirotonija episkopska je prevashodno Svetoduhovski događaj i ono što se jednom dogodilo, kada je Gospod ustrojavao svoju Crkvu, ima vječnu vrijednost i vječnu stvarnost. Mi smo taj događaj preko ove današnje Svete službe i preko prizivanja Svetog Duha iz usta Njegove Svetosti, arhijereja i vjernoga naroda na novog episkopa doživjeli i postali smo saučesnici tog događaja našeg spasenja.

Neka svima vama, draga braćo i sestre, bude na radost ova Sveta služba. Svi smo danas okusili radost neiskazanu i ispunile su se naše duše i naša srca Božanskom radošću i Božanskom svjetlošću i milošću. Neka nam to postane sadržaj našeg života, neka se to pretvori u dobra djela i u službi našeg novog episkopa Pajsija i u životima svih nas. Amin, Bože daj, na mnoga i blaga ljeta!

https://www.youtube.com/watch?v=lgAWKUKFRj4