Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u četvrtoj nedjelji po Pashi, Nedjelji raslabljenoga, 26. maja, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetoga Nikole na Pelevom brijegu u Bratonožićima, uz sasluženje protojereja Bojana Radunovića, jereja Miloša Lučića i jerođakona Sionija (Zorića) i molitveno učešće vjernog naroda.

Po zaamovnoj molitvi hram je ophodila litija, nakon koje je blagosiljano slavsko koljivo i prerezan kolač povodom hramovne slave ove svetinje – Prenosa moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog, koji je ispred tri bratstva, Brakovića, Đelevića i Pejuškovića, prineo gospodin Momir Braković.

Tumačeći riječ Gospodnju upućenu apostolima da će oni činiti čudesa koja On čini i još veća, jer On ide Ocu svojemu, Mitropolit Joanikije je kazao da je Hristos, govoreći o tome da će On otići Ocu svome, govorio o svome vaskrsenju i o tome da će nisposlati Duha Svetoga svojim Svetim učenicima i apostolima i da će ih obući u silu sa visine, da će im sve ono što On ima dati i čudesa koja je On tvorio da će i oni tvoriti te da će se mnoga čudesa umnožiti poslije Njegovoga vaskrsenja, a posebno poslije toga kada nispošlje Duha Svetoga na apostole i učenike.

„I zaista je tako i bilo. Sveti apostoli poslije Hristovoga vaskrsenja, a pošto ih je On obukao u silu sa visine i poslao Duha Svetoga u njihova srca i osnažio ih silom Božije istine, pravde i ljubavi, razišli su se po svemu svijetu i propovjedali Jevanđelje Božije bez straha, hrabro i odvažno, istinito, ne bojeći se nikakve zemaljske sile. I činili su mnoga čudesa i svoju riječ potvrđivali čudesima i znamenjima koje je Gospod davao da čine“, besjedio je Mitropolit.

Pojasnivši da to nije ostala samo privilegija Njegovih neposrednih učenika – Svetih apostola, nego i mnogih drugih kroz cijelu istoriju hrišćanske Crkve do dana današnjega, Vladika Joanikije je kazao da danas upravo u ovoj svetinji proslavljamo i prizivamo u pomoć jednog od najvećih čudotvoraca u cijeloj pravoslavnoj vaseljeni – Svetog Nikolaja Čudotvorca:

„Svi ga prizivaju i na moru i na kopnu i u vazduhu kao brzoga pomoćnika. Mnoga su zamenja i mnoga svjedočanstva koja govore o njegovim čudesima, o iscjeljenjima, o njegovoj brzoj pomoći od davnina pa do dana današnjega. Zato njegovim svetim moštima koje se sada nalaze u Bariju, a nekad su bile u Maloj Aziji, pritiču svi narodi sa svih krajeva zemaljskih.“

Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije se osvrnuo i na današnju jevanđelsku priču kada je Gospod posjetivši banju Vitezdu u Jerusalimu, gdje je bilo mnogo bolesnika koji su čekali da prvi uđu u vodu koju bi zatalasao anđeo Gospodnji, kako bi ozdravili, iscjelio čovjeka koji trideset i osam godina bio bolestan, rekavši mu: „Ustani, uzmi odar svoj i hodi!” I odmah ozdravi čovjek i uze odar svoj i hođaše. 

„Silom Božije riječi iz usta Hristovih u njega je ušla sila i blagodat i moć te je odmah ustao i to njegovo ustajanje je bilo slika vaskrsenja, prelazak iz smrti u život. Njemu je zaista Gospod darovao novi život i novu snagu i novu radost. Draga braćo i sestre, ono što je Gospod učinio tada, On čini i do dana današnjega. Njegovo vaskrsenje iz mrtvih je najveće čudo na kojem se temelje sva druga čudesa koja čine Njegovi ugodnici i koja su činili Njegovi apostoli i Sveti otac Nikolaj i Sveti Vasilije Ostroški i mnogi drugi svetitelji“, poručio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Po njegovom mišljenju i ovo današnje sabranje je jedno čudo jer pamtimo vremena kada se u ovoj svetinji rijetko služila služba i rijetko zvonilo zvono, a sam hram je bio zapušten i ostavljen:

„Ali dođe vrijeme da on iznova propoje i da se ovdje sveta obitelj formira i da mati Lidija vrši svete službe Božije, zvoni na ovome svetome hramu i pali kandilo u njemu. I evo, hvala Bogu, čestih i redovnih službi, naročito za velike praznike: Božić, Vaskrs i Prenos moštiju Svetog Nikolaja Mirlikijskog – slavu ovoga svetoga hrama. Sabiramo se ovdje i objedinjujemo. Sabiramo se na svete službe, pričešćemo se Svetim tajnama Hristovim, sjedinjujemo se sa Gospodom Isusom Hristom, ispunjavamo se blagodaću Presvetoga Duha i objedinjujemo se u Božijoj ljubavi, istini, pravdi i dobroti i to je ono što svima nama treba.“

Zaključivši da nam treba Božije, ali i bratske ljubavi, Vladika je rekao da se iz ovoga svetoga hrama, sa ovih svetih službi, izliva Božija ljubav i blagoslov na sve nas pa je zato lijepo da se u ovoj svetinji sabiramo u svakoj prilici, a naročito na slavu ovoga svetoga hrama:

„Da prizovemo u pomoć Božiju blagodat i milost, ali i čudotvornu silu Svetoga oca našega Nikolaja Mirlikijskoga Čudotvorca, da vam bude svima u pomoći, vama i vašim domovima, vašim porodicama, vašoj djeci, potomstvu. Amin, Bože daj!“

Na kraju svog obraćanja sabranima, Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je zablagodario prije svega mati Lidiji na njenoj ljubavi i trudu, kao i svima onima koji su se sabrali da pomognu – bratstvima iz Bratonožića: gospodi Brakovićima, Đelevićima i Pejuškovićima.

Sabranje u slavu Božiju, a u čast Svetog Nikole, nastavljeno je uz praznični program i slavsku trpezu hrišćanske ljubavi.

Vesna Dević

Foto: Željko Drašković