Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je sinoć, 7. jula, večernje bogosluženje u manastiru Savina glavica u Grblju i dosadašnju nastojateljicu ove svete obitelji, monahinju Teklu (Zorić), rukoproizveo u čin igumanije.

Obraćajući se sabranima Mitropolit Joanikije je kazao da je Sveti Sava naučio svoj, od Boga mu povjeren, srpski narod svakoj dobrodjetelji, svakoj vrlini, pravilu i zakonu te da je naročito važno što je naučio episkope, sveštenike, igumane, igumanije, naše monaštvo, kako treba živjeti u saglasnosti sa zapovijestima Božijim, kako treba sticati vrline u ovome privremenome životu.

„Kako se odnositi prema ovome svijetu i prema svemu što je u njemu, prema ljepoti ovoga svijeta, uvijek pretpostavljajući ljepotu Carstva nebeskoga svemu zemaljskome. Učeći nas da je sve što ima zemaljsku vrijednost privremeno, a ono što činimo Boga radi da to dobija vječnu vrijednost“, poučio je sabrane vladika Joanikije.

Podsjetivši da je mati Tekla, dugo godina služila Bogu, Svetoj crkvi i svetinjama kao monahinja, i da je odavno već starješina ove svete obitelji, Mitropolit je prizvao Božiju milost i blagodat da je ukrijepi u ovoj svetoj uzvišenoj službi:

„Da se potrudi, Božijom milošću i Božijom blagodaću, i oko svog spasenja i oko spasenja sestara koje joj je Gospod i Sveti Sava povjerio i da služi ovoj svetinji onako kako je Sveti Sava učio monahe i monahinje da žive. Prije svega da se istrajno Bogu mole, da se drže posta i molitve i bogomislija, da se neprestano posvećuju u tajne Božije, u tajne spasenja, isto tako i u tajne duhovnoga života. Da se nikada ne prepuštaju ljenjosti i nemaru, nego kako se trude u molitvi, učenju, čitanju, u podvizavanju i ostalim trudovima da bi stekli vrline, tako isto monasi i monahinje treba da se brinu i o manastiru.“

Visokopreosvećeni je potom istakao da monasi i monahinje kao što svoje duše ukrašavaju vrlinama, tako treba da se trude da ukrašavaju i svete manastire i crkve Božije duhovnim ljepotama, izvršavajući Božiju zapovijest koja je data još praocu našem Adamu kada ga je Gospod postavio u rajskom vrtu da ga obrađuje i čuva. To su naši monasi i monahinje, kako je primjetio, vjekovima držali i vrlo često imali smo dobra i prosvećena bratstva i sestrinstva, pa smo imali Svetih Božijih ugodnika u svim vremenima po našim manastirima:

„Isto tako imali smo priliku da vidimo i da su svoje obitelji, crkvu, konake i portu pravili na podobije raja Božijeg te su se naši manastiri upodobljavali, i u vidljivom smislu, tome rajskome vrtu u kome se čovjek trudi i prebiva, i sve čini Boga radi. Tako da kada dođu vjernici u naše manastire, čim pređu manastirsku kapiju, osjete se kao da su u drugom, boljem svijetu. I odmah ih dočeka ljepota, prije svega ljepota duša, a onda i ljepota hrama, ljepota bogosluženja, blagočestivog ponašanja, ljepota gostoprimstva i ostale ljepote kojima se monasi i monahinje ukrašavaju.“

Gospod će dati, naglasio je Arhiepiskop cetinjski, da uspijemo u svemu što naumimo, ali treba da tražimo ono što je za spasenje duše i na slavu Božiju i na slavu svetoga hrama i Crkve Božije:

„Neka Božiji blagoslov i blagoslov Svetoga Save bude sa našom novom igumanijom mati Teklom i neka je Gospod ukrijepi u ovoj svetoj službi u sve dane njenoga života. Da joj pridoda sile i snage i mudrosti, posebno istrajnosti, jer na ovome putu treba biti istrajan i izdržljiv do kraja, a to je zapravo smirenje. Jer ne možemo ništa učiniti svojom silom i snagom, nego tek nešto možemo činiti ako se oslonimo na Božiju blagodat i milost, na promisao Božiji i ako od Boga ištemo sile i snage, prilažući svoje trudove.“

Osvrnuvši se na monaški život, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je istakao da su naši monasi monahinje, osim što su vodili računa o svome opštežiću, o svojoj monaškoj zajednici, uvijek vodili računa i o vjernom narodu, dočekujući ga sa gostoprimstvom, smjernošću i krotošću, sa razumijevanjem. Vrlo često je to, uz jednostavno gostoprimstvo i jednostavne razgovore, bilo dovoljno da se ljudi koji dolaze u manastir na bogosluženja, vrate na pravi Božiji  put.

„Da dobiju veliku duhovnu korist i da se rasterete, da se vrate svojim domovima duhovno obnovljeni i ukrijepljeni, jer ta jednostavnost nam je svima potrebna. Ljudi u svijetu mnogo komplikuju sebi život i nikako ne bi bilo dobro da se to prenese na manastire. Nego da ta usmjerenost, koncentrisanost, sabranost koja krasi dobre, oduhovljene monahe i monahinje, da nam to bude cilj i da živimo koristeći vrijeme, iskupljujući vrijeme, kao što govori Sveti apostol Pavle, jer je svaki dan, koji nam je Bog opredjelio i dodijelio, velika mogućnost da činimo dobra djela i da Bogu ugađamo u sve dane života svoga.

Neka Gospod molitvama Svetog oca našega Save blagoslovi ovu svetu obitelj, posebno našu mati Teklu i njezino sestrinstvo i sve one koji ovdje dolaze na bogosluženja, sve one koji pomažu, sve dobrotvore, priložnike, jer ova sveta obitelj se tek izgrađuje. Ali se izgrađuje na takav način što se, prije svega, sestre trude oko svoga spasenja, oko duhovnog izgrađivanja, pa će dati Bog da se izgradi i sve ono drugo što im bude potrebno“, kazao je na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.

Vesna Dević
Foto: Željko Drašković