U selu Mikulići iznad Bara, na praznik prepodobnog Sergija Radonješkog, manastir posvećen ovom velikom svetitelju Crkve Božije danas je proslavio hramovnu slavu.

Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo visokopreosveštenstvo, egzarh sveštenog Trona pećkog, Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sa sveštenstvom, sveštenomonaštvom i vjernim narodom.

Prije početka Svete liturgije Mitropolit je zamonašio u čin rase i kamilavke dosadašnju iskušenicu ove svete obitelji Larisu, davši joj monaško ime Doroteja. Nakon pričešća vjernih Hram Svetog Sergija je ophodila praznična litija, a onda je Mitropolit Joanikije blagosiljao slavske darove.

Po zaamvonoj molitvi Mitropolit se obratio vjernom narodu arhipastirskom besjedom.

„Blaženi čistim srcem, jer će Boga vidjeti. Ovu riječ Gospodnju svi hrišćani žele da ispune, da očiste svoje srce da bi se sjedinili sa Gospodom, da bi došli u Njegovu blizinu i da bi ih On obasjao svojom vječnom svjetlošću. I da bi otvorio duhovni vid, da vide tajne i Lice Božije i da se nasite istinom, pravdom, ljubavlju i milosrđem Božijim. Naravno do tog stepena i do tog ideala nije lako dostići, najteže je raditi na samom sebi. Najteže je samoga sebe pokoriti. To su mnogi zasvjedočili, koji su pokorili i druge države i druge narode, ali sebe nisu pobijedili, nego su ostajali robovi najobičnijih strasti.

Draga braćo i sestre, Gospod Isus Hristos nudi nam teži, ali svakako mnogo uzvišeniji put nego što nam ga nudi mudrost ovoga svijeta. To je put spasenja koji vodi u Carstvo nebesko i život vječni, kojeg već ovdje oni koji idu za Hristom postaju sudionici i pričasnici. Tim putem mukotrpnim išli su prepodobni i bogonosni oci naši, koje danas zajedno proslavljamo, Sveti Atanasije Atonski i Sveti Sergije Radonješki. Sveti Atanasije je najpoznatiji Sveti koji je zablistao svjetlošću Božijom na Svetoj Gori Atonskoj, osnivač velike Lavre. A Sveti Sergije Radonješki je najpoznatiji prepodobni cijele Rusije. Između njih je razmak oko 400 godina, ali vidimo iz njihovih života da su prošli jedan isti put, mukotrpni uski put koji vodi u Cartsvo nebesko. Izbjegavali su obojica onaj široki put koji vodi u propast. Vidimo kako su se borili sa svojim strastima i kako su se, da bi se očistili od strasti, grehovne tame i mraka ovoga svijeta, trudili da se što više približe Bogu. Uz Božiju pomoć i dejstvo Božije blagodati, koja je odgovarala njihovom trudu, tako su uspijevali da se penju tom lestvicom savršenstva kroz smirenje.

Iz života Svetoga Sergija Radonješkog imamo mnogo zgoda koje su opisane u njegovom žitiju. Ima priča o tome kad je jedan čovjek došao da traži igumana Radonješke obitelji, koji se proslavio po Rusiji a pronašao je jednog prostog monaha. Kada je čovjek upitao: gdje je iguman, monah je odgovorio: sad ćemo ga vidjeti. Taj monah ni po čemu spoljašnjem nije pokazivao ništa veliko nego kao jedan od običnih monaha i poslušnika se pojavio pred tim čovjekom. Čovjek je gledao kada će se pojaviti iguman, misleći da će se pokazati kao čovjek na visokom položaju, u lijepom odijelu i drugim oznakama časti.

Kada su nestrpljivom gostu pokazali čuvenog igumana, dugo je sa nevjericom gledao i to nije mogao da prihvati. Ali kada je čuo njegove riječi, srce mu se preporodilo i on je odbacio svoja prethodna razmišljanja i kasnije postao monah i sabrat Radonješke obitelji. Iz njegovog žitija svakako će se zapamtiti i višekratna javljanja Presvete Bogorodice sa Svetima Božijim ugodnicima sa Apostolima i javljanja Anđela, Svetom Sergiju Radonješkom. A kada je jedan monah tražio blagoslov od Svetog Sergija, vidio je svjetlost koja je sijala iz njegove ruke koja ga je osjenila dok ga je blagosiljao. Ispunila mu se duša Božijeg miomira od tog blagoslova. Otvorio mu se duhovni vid pa je vidio kako Sveti anđeli saslužuju na Svetim službama prepodobnom Sergiju. Eto takva je nagrada onima koji su riješili da ostave ovaj svijet. Ali ako ga zaista i ostave i priopšte se i prisajedine Carstvu nebeskom i Hristu Bogu živome“, besjedio je Mitropolit Joanikije.

Podsjetio je da su takva obećanja Božija koja se ispunjavaju na onima koji Njega ljube: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovjeku ne dođe, ono pripremi Bog onima koji ga ljube. To ne vidimo, kako je kazao, baš lako u svojim životima, ali vidimo u životima Svetih.

„Međutim, Bog je toliko milostiv i toliko izobilan u svojoj ljubavi, da u svakom pokoljenju, uzdiže i osvećuje pojedine da budu primjer i svjetilo svojim savremenicima. Vrlo često ne razumijemo takve ljude, dok su sa nama ali kako vrijeme prolazi sve više razumijevamo njihovu ulogu i koliko su značili u našim životima. Uviđa se još jedna važna stvar u žitiju Svetitelja. Poznato je kako je Sveti Sergije blagoslovio Svetog Dimitrija Donskog koji je išao u rat za oslobođenje od Tatarskog iga, i kako mu je Bog dao pobjedu nad Tatarima molitvom i blagoslovima Svetog Sergija. Tek od tog vremena, kada je Moskovska kneževina duhovno ojačala i kada je dobila Svetoga Sergija i njegove učenike, velike molitvenike ruskog naroda, ali i molitvenike za cio svijet, i kako se duhovnost raširila i  zapljusnula kao blagodatni talas, od tada se Rusija konačno, posle dugih međusobmnih razmirica, objedinjuje i kreće naprijed i postaje velika i moćna država“, dodao je Mitropolit.

„I da izvučemo pouku: Narod se može objediniti samo oko velikih stvari i velikih ideja, oko velikih ličnosti, oko svetinje, a ne može oko stranaka i političara – to ide dosta teško. Može oko onih, koji neće raditi u odlučujućem momentu više za svoje nego narodne interese, već one koji će staviti narodne interese ispred svoje privremene i truležne vladavine. Sve ono što pripada ovome životu sve se osvećuje molitvom i vjerom. Ovdje se formirala tako ova Sveta obitelj, blagoslogom Svetog Sergija Radonješkog. Njegova blagodat nije samo kod njegovih blagouhanih moštiju već dopire do svake tačke u vasioni, samo gdje ima jedna pobožna duša koja mu se moli i on će biti u pomoći kako se i mnogo puta javljao“, zaključio je Arhiepiskop cetinjski, blagosiljajući sve prisutne i zahvaljujući domaćinu i svečarima.

Povodom 15 godina od osvećenja ove svetinje, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je zablagodario priložnicima i svima koji su pomogli u podizanju Manastira Svetog Sergija Radonješkog.

Ljubica Vukićević

Foto: Željko Drašković