Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 8. decembra, u 24. nedjelju po Duhovima, kada molitveno proslavljamo Svete sveštenomučenike Klimenta Rimskog i Petra Aleksandrijskog – Odanije Vavedenja, služio je Svetu službu Božju u Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Risnu.

U liturgijskoj besjedi nakon čitanja jevanđelskog začala o vaskrsenju Jairove kćeri i iscjeljenju krvotočive žene, Mitropolit Joanikije je kazao da je žena, koja je bila bolesna od tečenja krvi dvanaest godina, sa molitvom, vjerom prišla Gospodu i dotakla se skuta haljine Njegove, a da pritom nije ništa govorila, za razliku od Jaira, starješina sinagoge, koji moljaše Isusa da dođe u njegov dom. I u tolikoj gužvi gdje su Ga se mnogi doticali, Gospod je osjetio taj kontakt vjere i pitao: Ko je to što me se dotače? Iako su svi  oko Njega govorili da ne znaju ko Ga se dotakao, a Petar Mu objašnjavao da je mnogo naroda te da Ga se svi dotiču, Gospod kaže: Neko me se dotače, jer ja osjetih silu koja izađe iz mene.

„On je, naravno, znao ko Ga se dotakao, i kao svemogući Bog učinio je ono što je mogao učiniti, dao je zdravlje toj ženi i izbavio je od njene bolesti, nesreće, tuge i patnje. Tu je pokazao silu Svoga božanstva, iscjeljujući ovu bolesnu ženu, krvotočivu, ali je pokazao i da je istinski čovjek, pitajući: Ko me se dotače? Pitao je kao čovjek, a ovo je učinio kao Bog svemogući, svesilni koji daruje silu i iscjeljenje, blagodat i milost, koji ukrepljuje i daruje novi život, kao što je isto dao novi život ćerki Jairovoj, koja se već bila upokojila.“

Po iscjeljenju krvotočive žene, dođe neko i reče starješini sinagoge: Umrla je kći tvoja, ne trudi Učitelja. Kad je to čuo, Isus mu je kazao: Ne boj se, samo veruj, i biće spasena. Vladika je dalje objasnio da iako su svi mislili da je umrla, za Gospoda Isusa Hrista smrt nije ono što ljudi misle i zato On kaže: Ne plačite, nije umrla nego spava.

„To je za Njega san iz koga može uvijek svakoga da probudi svojom silom i blagodaću, svojim čovjekoljubljem i svojom energijom i On je vaskrsao ovu djevojku iz mrtvih i kao životodavac tu pokazao svoju moć. Gospod Isus Hristos, imajući silu vaskrsenja, pokazao je svoju silu i prije nego što je sam vaskrsao iz mrtvih, prije nego što je konačno pobjedio smrt svojim vaskrsenjem i prije svoga vaskrsenja On je učinio nekoliko vaskrsenja, podigavši i Lazara četvorodnevnoga i mladića u Nainu i ovu Jairovu ćerku. A iscjeljenje krvotočive žene takođe je bilo, na neki način, vaskrsenje, jer je njen život sa takvom bolešću i takvim poniženjem više ličio na smrt, nego na pravi istinski život. On joj je dao novi život, kao što je dao i ovoj djevojci koja se već bila upokojila.“

Mitropolit crnogorsko-primorski je poučio vjerne da se po dolasku Gospoda u ovaj svijet među nas, dogodila jedna, između ostalih, veoma velika i važna promjena, a to je da počnemo drugačije da mislimo u svjetlosti Njegovog dolaska, Njegove istine, pravde i ljubavi, da gledamo drugačije na sve stvari u našem životu.

„Da dostignemo Njegov um i Njegove misli i Njegov vid, da tako pristupamo životu. Jer kada je On sa nama, onda je zaista sve drugačije nego kada se mi udaljimo od Njega. On je zapravo uvijek sa nama, ali je naša tragedija u tome što se mi kao ljudi, skloni grijehu, pomračenju, skloni zabludama, udaljujemo od Gospoda. Ali isto smo tako skloni i da se vratimo u naručje Božije, u naručje Njegove milosti i ljubavi, i da učinimo sve, draga braćo i sestre, da se ne otuđimo od Njegove ljubavi i od Njegovoga života. Na takav način ćemo imati novi život i novu radost i svijetlost života u sve dane života našega.“

Da bismo to imali, pojasnio je Vladika, najvažnija je stvar da dolazimo redovno na sveta bogosluženja, jer kada smo god na Svetoj liturgiji mi smo u zajednici sa Gospodom, izlazimo pred Njegovo lice, otvaramo svoju dušu, svoja srca, svoje misli da nas obasja svijetlost Božije istine, ljubavi, pravde i božanskog života:

„I nadahnjujemo se i riječju Božjom i ovom svetom službom i pojanjem, a naročito kada primamo Svete tajne i hranimo se Nebeskim hljebom, da bismo živjeli novim životom. I sjedinjujući se sa Gospodom, Njega nosimo u svome srcu i sav naš život sa Njime je radost i svijetlost, i kada smo sa Njime onda možemo i da činimo dobro svojim bližnjima i da pokazujemo ljubav, da se žrtvujemo jedni za druge i da praštamo jedni drugima, da prevazilazimo sve naše nesporazume. Neka da Gospod da bi to tako bilo uvijek među nama!“

Ovaj časni post prije rođenja Hristovoga je radosni post i poziv ne samo na pokajanje, nego i da izmjenimo način života, a izmjenićemo ga, naglasio je Arhiepiskop cetinjski, tako što ćemo se pripremiti da u svoju dušu i svoja srca smjestimo Bogomladenca Isusa Hrista.

Podrška naroda za sveštenika su njegova krila

Besjedeći po otpustu, Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je čestitao novopostavljenom svešteniku o. Stefanu Đerkoviću i zablagodario o. Momčilu Glogovcu, koji odlazi u penziju, na njegovoj dugogodišnjoj časnoj svešteničkoj službi i svemu što je učinio za svoj narod, parohiju, za ovaj hram.

Bog, koji izliva svoju bogatu, izobilnu milost na ovaj svijet i na svakog onoga koji hoće da čini dobro, o. Momčila Glogovca je krijepio 34 godine u njegovoj svešteničkoj službi:

„Naš otac Momo je dobar primjer u tom pogledu, on je vjerno služio Gospodu. Čini mi se da je više radio na duhovnom planu, nego na planu izgradnje hramova, crkava, domova i da vam kažem, lijepo je to kada sveštenik gradi hramove i domove, ali je veće izgrađivati ljudske duše, a najbolje kada se spoji i jedno i drugo. I mi imamo jednu divnu priliku, a i veliku dužnost, da zablagodarimo ocu Momu na njegovoj revnosti i doslednosti u svetoj službi i zbog čuvanja duše ovoga naroda, koji mu je bio povjeren, i za služenje u manastiru Banji. Isto tako očekujemo da će on nastaviti sa svojim bogatim iskustvom, dokle mu Bog daruje snage i zdravlja, da služi Gospodu. Neka Bog ukrijepi našega o. Moma i neka ga izobilno nagradi zdravljem i svakom srećom u njegovome životu, za njegovu svetu službukoju je vjerno služio u ovome mjestu 34 godine.“

Potom je Vladika Joanikije mladom novom svešteniku poželio da ga Gospod krijepi i daruje snage, mudrosti, revnosti i ljubavi za narod i svetinje koje su mu povjerene:

„Ovo je jedno divno i blagosloveno mjesto i narod koji je uvijek bio vjeran svojoj Svetoj crkvi, čuvao svoje svetinje i obnavljao svoju pamet čuvajući svetinje. Naš Otac Stefan lijepo se spremao za ovu svetu službu, završio je Cetinjsku bogosloviju i Bogoslovski fakultet u Beogradu. A ono što je jako važno, koliko je mlad i lijep, još je vredniji. Naši monasi u Cetinjskom manastiru vrlo često su mnoge svoje obaveze prepustali mladom studentu, sadašnjem svešteniku Stefanu. Imamo potpuno povjerenje da će on ovu svetu službu vršiti i časno i revnosno i da će uz pomoć Božiju imati i veliko djelo na ovoj parohiji.“

Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je na kraju zatražio od vjernika da novog sveštenika podrže jer podrška naroda za sveštenika su njegova krila, polet, tako on dobija volju i snagu da predvodi svoj narod, a tako i stiče mudrost, da i narod bude srećan sa njime i on sa svojim parohijanima.

O. Momčilo Glogovac je u svom obraćanju zablagodaro Vladici i vjernom narodu i poželio novom svešteniku da čuva Svetu tajnu sveštenstva koju mu je Bog dao radi naroda, spasenja ove zajednice jer to je dar Božiji.

Zajedničarenje je nastavljeno za trpezom ljubavi.

Vesna Dević

Foto: Željko Drašković