Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajerski i južno-centralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo služio je, na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u četvrtak 13. juna 2024. godine, Svetu arhijerejsku liturgiju kod crkve Vaznesenja Gospodnjeg na Grahovcu, povodom proslavljanja hramovne slave i obilježavanja 166 godina od slavne bitke na Grahovcu.

Sasluživalo je sveštenstvo i monaštvo Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke uz molitveno učešće brojnog vjernog naroda.

Riječju liturgijske propovjedi sabranim je praznik Vaznesenja Gospodnjeg i hramovnu slavu čestitao Preosvećeni Vladika Kirilo.

„Nalazimo se na mjestu gdje se projavila slava Božja i baš na ovaj veliki praznik Vaznesenja Gospodnjeg daleke 1858. godine kada je Hristos, po ko zna koji put, u istoriji ljudskoj, ispunio to obećanje da će On uvijek biti sa nama, iako se vaznosi na nebo, On je uvijek sa nama. Hristos i Njegova sila bili su sa tim junacima, vojskovođama, vojnicima koji su ovdje odbranili slobodu Crne Gore i ugradili još jedan kamen, možemo reći jedan od najznačajnijih, u njenu samostalnost i slobodu fizičku, ali i duhovnu što je mnogo važnije. Odbranili su vjeru ovdje od Osmanske imperije, koja je tada bila pritisnula gotovo cio Balkan“, rekao je Episkop Kirilo.

Dodao je da se praznik Vaznesenja Gospodnjeg ne ističe posebno u domostroju spasenja našeg Spasitelja.

„Nama su mnogo miliji praznici Rođenja Hristovog, Vaskrsenja Hristovog, kada se On rodio iz mrtvih i opet se vratio iz mrtvih i pokazao nam da je On jači od te najveće bolesti od koje boluje naša priroda. Međutim, sve praznike u okviru Hristovog domostroja spasenja treba gledati kao jednu cjelinu i posebno ovaj praznik u kojem se On vaznio na nebo, naš narod naziva Spasovdan, i pravilno ga naziva, jer je tada naš Spasitelj počinuo od svojih djela, ali, naravno, Bog nije završio svoj domostroj spasenja palog čovjeka nego je Hristos obećao svojim učenicima da će im poslati drugog utješitelja, Duha Svetog Koji će biti, prebivati sa njima sve do skončanja vijeka“, kazao je Vladika, navodeći da je to mnogo važno.

„Čak, je rečeno u Svetom pismu da ako On ne ode, jer su Ga učenici sa žalošću pitali zašto mora da ide od njih. Tek kad su oni povjerovali da je On zaista Spasitelj, kad su otkrili u Njemu veliko bogatstvo svog spasenja, On ode. Zašto je On morao da ide, sam je Spasitelj rekao svojim učenicima: Jer Duh Sveti ne bi mogao da dođe k njima, ako On ne ode. Treba da shvatimo tu nam Spasitelj šalje veoma važnu poruku da je tvrđa u Bogu Ocu zato se On vraća Bogu Ocu. On je otišao od svog Oca, sišao među nas, rodio se među nama, čak sišao do ada, vratio se među žive, vaskrsnuvši iz mrtvih, ali On se vraća Bogu Ocu. Zašto? Zato što je On poslušan Sin, On nije kao sin Božji raniji satana, đavo koji je odstupio od svog oca i neće da se vrati svome ocu, nego hoće da pravi neko svoje Carstvo, neku svoju Crkvu, neku svoju fantaziju i laž, nego se Sin poslušni vraća svome Ocu i nama govori, otkriva tajnu da je tvrđa u Ocu, tvrđa je u Bogu, nije tvrđa na zemlji, da moramo svoje srce i svoj život vezati za nebo, a ne privezivati se stvarima ovog svijeta“, poučavao je Episkop Kirilo.

Po njegovim riječima Hristos je, liturgijski rečeno, a Liturgija nije nešto apstraktno nego, itekako, realan, životni događaj, koji opisuje istoriju ljudskog roda od početka do kraja, dakle, Hristos, kao vječni Arhijerej, izvršio je svoj arhijerejski hod od Oca ka nama i vratio se kod tog oltara kojeg i Njegoš opisuje u „Luči mikrokozmi“.

„Govori o tom Njegovom pobjedničkom hodu kojim je On srušio lažne oltare i lažne bogove ovog svijeta i tim svojim činom On je, kako kažu u kondaku ovog praznika, sjedinio zemaljsko sa nebeskim; kako kaže naš bogomudri Patrijarh, On je otvorio magistralu sada, već, prema nebu, voznio je našu stvorenu prirodu preobraženu i osvećenu s desne strane veličanstva Božjeg. Nije više to jednosmjeran put da neko samo dolazi sa neba ka nama, nego je sada moguće i uzići na nebo, jer nam je to mogućio naš Spasitelj svojim domostrojem spasenja.

Da je to istina sve što je Spasitelj rekao, što je pokazao, demonstrirao pred svojim učenicima, pred malim brojem ljudi izabranih, pokazali su nam mnogi ljudi kroz istoriju čovječanstva iz mnogih pokoljenja koji su ravnoangelno poživjeli svoj život na zemlji. Svetitelji Božji koji su pokazali da je zaista moguće biti zemaljski čovjek, ali i nebeski anđeo. To pjevamo u troparima mnogih prepodobnih koji su, tako poživjevši ovdje, preselili se u Carstvo nebesko i nad njima nema suda, nego oni caruju sa Hristom dok se ne navrši punoća vremena, a tada će zajedno sa svima nama primiti punoću obećanog Carstva, obući se u svoje tijelo ponovo i primiti punoću obećanog Carstva“, naveo je Preosvećeni Episkop.

Poručio je da je Carstvo nebesko već među nama, Hristos je neprekidno među nama i Duh Sveti, kako je Hristos obećao svojim učenicima.

„Ko sluša moje zapovjesti, ko ih izvršava mi ćemo doći, uselićemo se u njega i u njemu ćemo stvoriti obitelj. Ko to mi? Sveta Trojica, Otac, Sin i Sveti Duh jer je uvijek ta blagodat božanstva trojična, ona nije pojedinačna. Sveta Trojica uvijek ima jednu volju, jedno htjenje i jedno dejstvo, tako da i Duh Sveti donosi samo ono što je Hristovo, ni manje ni više; On nam kroz Svete tajne Crkve, naročito, ali Duh Sveti diše gdje hoće, on nam donosi taj domostroj spasenja. Međutim, čovjek je slobodno biće kao što su i anđeli slobodni, i neki od njih su slobodno izabrali da budu dobri, poslušni Bogu, a neki su izabrali da budu zli, obmanjivači, lažovi.

Tako je i među ljudima, na nama je izbor ali i trud, podvig da primimo, da kažemo kao i Presveta Bogorodica Koja se slika na ikoni ovog praznika u centralnom dijelu učenika Hristovih, jer Ona je simbol Crkve Božje, simbol i realna njena prezentacija, dakle, Duh Sveti donosi ono što je Hristovo i treba slobodno reći: Evo sluškinje Tvoje, kako je to rekla Bogorodica, svaka duša hrišćanska da kaže: Evo sluškinje Božje, neka mi bude po riječi tvojoj. U tome je cilj našeg života, kako je govorio veliki podvižnik Sveti Serafim Sarovski da je cilj hrišćanskog života sticanje blagodati Duha Svetog, koju smo mi svi primili na Svetom krštenju i miropomazanju, ali je treba neprestano umnožavati dobrim djelima, dobrim životom do ispunjavanja zapovjesti Hristovih“, naveo je Vladika Kirilo.

Poručio je da treba da revnujemo za pravdu i istinu, za slobodu, da zaštitimo svoje nejake bližnje da im ko ne bi pogubio dušu, prevodeći ih u drugu vjeru ili zarobljavajući njihov um lažnim vrijednostima ovog svijeta, novim svjetskim poretkom, vrijednostima koje nisu u skladu sa biblijskim, jevanđelskim otkrovenjem.

„Naš narod je znao i sa oružjem da brani tu slobodu, ali naročito da brani prisustvo Hristovo među nama. Gorski vijenac, naša biblijska knjiga, završava se kako iguman Stefan pričešćuje ljude Svetim tajnama i time Njegoš pokazuje da oni nisu branili ništa drugo nego prisustvo Hristovo među nama, branili su svoju nejač da ih ne bi okupatori odveli u drugu vjeru i time pogubili, ne samo njihovo tijelo, nego i njihovu dušu, a nema veće ljubavi nego da ko polaže dušu svoju za bližnje, ko štiti svoga bližnjeg od nepravde, od neistine.

Naš narod je znao to da štiti i danas zna da štiti slobodu, istinu, vjeru ne samo oružjem fizičkim, nego ponajviše duhovnim oruđem postom, molitvom i veličanstvenim litijama koje su učinile kraj jednom bezbožnom sistemu, koji je ovaj narod htio da odvede u lažne vrijednosti, druge neke puteve koje nijesu nasađene na tradiciji naših predaka, naših slavnih heroja sa Grahovca, da pomenemo, među njima popa Đura Kusovca, koji je tu poginuo i druge, koji su ovdje pokazali kako valja za slobodu i vjeru, i za krst Časni mrijeti i polagati svoj život. I u miru treba, postom, molitvama, dobrim djelima, našom slogom, zajedništvom, okupljeni oko Hrista ne oko lažnih vrijednosti ovog svijeta, makar se to nazivalo novim svjetskim poretkom i lažnom demokratijom, nego okupljeni oko Hrista, jedinog našeg spasenja, jer je tvrđa naša na nebu, u Svetoj Trojici, nije na zemlji, iako nas na zemlji Bog nije ostavio, nego je obećao i On izvršava to svoje obećanje da je uvijek među nama“, poručio je Preosvećeni Episkop Kirilo.

Svečanosti su prisustvovali: ambasador Ruske Federacije u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov, državni sekretar u Ministarstvu prosjete, nauke i tehnoloških inovacija Dragan Bojović, predsjednici Opštine i Skupštine opštine, Marko Kovačević i Nemanja Vuković, predsjednik Opštine Plužine Slobodan Delić i predstavnici hercegovačkih i opština u Crnoj Gori.

Sabranima su se obratili: predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević, nadležni paroh protojerej-stavrofor Petar Krgović, predsjednik Zavičajnog udruženja „Stara Hercegovina“ Nikola Daković, kao i ambasador Rusije Vladislav Maslenikov.

Povodom proslave 166. godišnjice Grahovačke bitke, čije obilježavanje su organizovali: Eparhija budimljansko-nikšićka, Parohija grahovska i Zavičajno udruženje “Stara Hercegovina“, obraćanja su imali: protojerej Miajlo Backović, dr Pavle Kondić, mr Obrad Samardžić. U bogatom kulturno-umjetničkom programu, koji su vodile: Nikolina Kovačević i Maja Mršulja, učestvovali su: Pjevačko društvo „Grbalj“, guslari Nikola Krivokapić i Goran Vuković, KUD „Piva“, Pjevačko društvo „Banjani“, pjesnik Ranko Mićanović, guslarka Jelena Miljanić.

Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka