Danas na Cvijeti, u crkvi Sv. Luke u kotorskom Starom gradu, vjernom narodu obratio se protojerej – stavrofor Gojko Perović.

„Draga braćo i sestre, čuli smo riječ Božiju. Malo prije smo je i vidjeli kada je sveštenik nosio Jevanđelje visoko podignuto. Gledali smo kako riječ Božija dolazi u svijet što je i početak svake liturgije, a sad slušamo šta ima Bog da kaže. Najprije smo čuli Apostol, pa smo čuli stihove Psalama, a sad smo čuli praznično Začalo koje govori o Hristovom stradanju. A onda, ako se sjećate, kako se u školi kaže kad neko baš dobro sluša, „guta svaku riječ“. E to se traži od hrišćana, da na Svetoj liturgiji toliko budu pažljivi, jer ih na kraju liturgije čeka da, pošto su vidjeli i čuli, i progutaju riječ Božiju. Da primimo zalogaj Carstva nebeskoga, jer je zalogaj riječ Božija, kako kaže samopojac David, slađa od meda“, kaže o. Gojko.

Na više mjesta u Starom zavjetu, nastavlja dalje,  govori se da je čovjek kadar i da treba da proguta riječ Božiju.

„Prorok koji je progutao svitak Božji, rekao je „ovo što sam progutao, slađe je od meda“. Na drugom mjestu psalmopojac kaže da je riječ Božija slađa od meda, dok će Gospod reći svojim apostolima, prije svoga stradanja, a neposredno poslije ovoga što smo sad čuli, da nema života nikom, niti da će ući u Carstvo nebesko, ko ne primi Njega, a On je riječ Božija. Gospod Isus Hristos je riječ Božija, koji je postao čovjek“, kazao je o. Gojko.

Ističe da ko ne primi Njega i ne pojede Njegovo tijelo i Njegovu krv ne primi u sebe, govori i o tome da ne postoji religija ni filozofija ovoga svijeta koja propovijeda veću bliskost između ljudi i čovjeka nego ovo što sad slušamo.

„Da može čovjek da primi u sebe, ne simbolično, ne pjesnički, ne imaginarno, nego zbilja u vidu zalogaja, u vidu hrane, kroz hleb i kroz vino, samoga Boga. Tako je to Bog htio. Tako je to Gospodu bilo drago, da sjedini ljude sa Njim kroz formu večere, kroz formu trpeze, kroz formu „ajde sad svi sjedite“.
Ko sjedi za trpezom Gospodnjom? Samo onaj koji voli Gospoda, ko u Njega vjeruje i koji voli brata svoga. Za tu trpezu, gdje se daje zalogaj vječnoga života slađega od meda, ne sjeda niko ko mrzi na brata svoga. I ne sjeda niko kome nije jasno je li zbilja Hristos vaskrsao iz mrtvih“, kaže o. Gojko.

Zato je, podsjeća,  ostalo u Svetoj liturgiji do danas, da izađu oni koji nisu još kršteni.

„A nije kršten samo onaj koji ne vjeruje da je Hristos vaskrsao iz mrtvih. Ima doduše ljudi koji vjeruju, a još nisu kršteni , koji se pripremaju“, nastavlja dalje o. Gojko, podsjetivši da se oni stariji ljudi, koji nisu kršteni, spremaju i krštavaju na Veliku subotu i na Vaskrs dolaze kao kršteni hrišćani.

Ono što smo danas čuli, kaže dalje, jeste da Gospod ulazi u Jerusalim dočekan kao car, kao mesija, ali će se narednih nekoliko dana desiti i dosta stvari gdje se vidi sva „izložba“ ljudskih nemoći.

„Niti onaj ko upravlja Judejom, ko ima vojsku, ko ima pare, ne može da ga spasi smrti, niti onaj koji vuče ljude riječi Božijoj i oni koji uče ljude kako da poznaju Boga, ne poznaju Boga ispred sebe nego su Ga razapeli. Niti oni koi se zovu apostoli i koji kažu „mi ćemo poginuti za Tebe“, ne ostaju da Ga odbrane, niti mogu da Ga brane. I onaj koji Ga je ispovijedio na krstu i rekao „sjeti me se Gospode u carstvu svome“, i on umire s Njim. Ni onaj koji Mu je krst nosio, ni onaj koji Ga je s krsta skinuo, niko ne može da spriječi zločin. Samo jedna opšta nemoć. A ovo Gospod nam ne daje da bi pali u depresiju i kazali „vidi niko ništa od ljudi ne može“, nego da bismo malo bolje vidjeli da Bog sve može. Onda ovi koji su tako bili plašljivi, jedan Ga je izdao, jedan Ga se odrekao, jedan neće o Njemu dok Ga ne opipa, oni traže da sjednu pored Njega, pa se oni ljute na njih i tako dalje. Svi ti ljudi odjednom postaju vrlo moćni, ali ne po svojoj snazi i po nekoj svojoj spremi, nego zato što su sreli vaskrsloga Hrista, vidjeli, opipali i rekli „nema više o čemu da mislimo i šta da pričamo, nego Hristos vaskrse. E daj Bože da i mi ovako stojeći i pazeći, gutajući svaku riječ Božiju i slikovito i konkretno na Svetom pričešću, da dočekamo slavno, preslavno Hristovo vaskrsenje, koje i jedino nam daje moć da budemo ljudi i da dočekamo vječni život Gospoda Boga Kome neka je slava u vjekove vjekova amin“, rekao je o. Gojko.

Današnje Jevanđelje:

Jn. 41 (12:1-18)

Na šest dana prije Pashe, dođe Isus u Vitaniju, gdje bješe Lazar koji umrije, koga on podiže iz mrtvih. 2. Ondje mu pak zgotoviše večeru, i Marta služaše, a Lazar bješe jedan od onih što sjeđahu sa njim za trpezom. 3. A Marija, uzevši litru pravoga nardova skupocjenoga mirisa, pomaza noge Isusove, i obrisa kosom svojom noge njegove; a kuća se napuni mirisa od mira. 4. Onda reče jedan od učenika njegovih, Juda Simonov Iskariotski, koji ga namjeravaše izdati: 5. Zašto se ovo miro ne prodade za trista dinara i ne dade siromasima? 6. A ovo ne reče što mu bješe stalo do siromaha, nego što bješe lopov, i imaše kesu, i uzimaše što se metaše u nju. 7. A Isus reče: Ostavi je! Ona je to sačuvala za dan mojega pogreba; 8. Jer siromahe svagda imate sa sobom, a mene nemate svagda. 9. Doznade pak mnogi narod iz Judeje da je ondje i dođoše ne samo radi Isusa, nego i da vide Lazara koga on podiže iz mrtvih. 10. A prvosveštenici se dogovoriše da i Lazara ubiju; 11. Jer mnogi od Judejaca dolažahu zbog njega i vjerovahu u Isusa. 12. Sutradan mnogi narod koji bješe došao na Praznik, čuvši da Isus dolazi u Jerusalim, 13. Uzeše grane od palmi i iziđoše mu u sretanje i klicahu: Osana! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, car Izrailjev! 14. A Isus našavši magare usjede na njega, kao što je pisano: 15. Ne boj se, kćeri Sionova, evo car tvoj dolazi sjedeći na magaretu. 16. Ali ovo ne razumješe isprva učenici njegovi; nego kada se proslavi Isus, onda se sjetiše da ovo bješe za njega pisano, i da mu ovo učiniše. 17. A svjedočaše narod koji bješe s njim kada Lazara pozva iz groba i podiže ga iz mrtvih. 18. Zbog toga mu i iziđe narod u sretanje, jer ču da je on učinio ovo znamenje.

Foto - Andrea Ševaljević