U Crkvi Sv. Luke u kotorskom Starom gradu danas je litrgijski proslavljen Prenos moštiju Sv. Nikolaja Miriklijskog Čudotvorca.

Besjedio je protojerej Mijajlo Backović.

„Gospod Bog stvara čovjeka kao krunu svoga stvaranja. Stvara ga po liku svome i daje mu ličnost. Daje ličnost i posebnost svakom čovjeku na ovom svijetu. Od toga dana pa do dana današnjeg svaki čovjek je ličnost. Zato se krstimo, pričešćujemo i na onaj svijet odlazimo imenom, a ne prezimenom, plemenom, narodom ili društvenim, političkim ili bilo kojim drugim statusom koji nas je krasio za vrijeme ovoga života.

Imenom svojim odgovaramo, imenom svojim izlazimo pred lice Božije, jer ime naše predstavlja nas, našu ličnost kao pojedinca, naravno u zajednici sa Hristom.

Bilo je mnogo ljudi kroz istoriju braćo i sestre i draga đeco, koji su svojim činjenjem dobrim svijetlili i bili svijetlo koje pokazuje put onima koji su u tami, ali je nažalost bilo i mnogo ljudi kroz istoriju koji su tamu širili, tamom vladali i tamom ovaj svijet obavijali i u tom sivilu u kom i mi danas živimo, gd‌je nema više boje, gd‌je nema više svjetlosti koja bi se unijela i koja bi donijela ovome svijetu neku nijansu, neku notu vječnosti, u tom sivilu pojavljuju se sveti veliki ljudi, pravila vjere, obraz krotosti i kao što kaže Tropar Svetom Nikolaju koga i danas slavimo „onaj koji je siromaštvom svojim i smirenjem zadobio veliko bogatstvo“.

Zašto Svetog Nikolaja toliko ljudi proslavljaju u svijetu? Među srpskim narodom jedna je od najvećih slava i većina ljudi misli da je Sveti Nikolaj Srbin i većina ga tako i doživljava. Poslije Svetog Save najviše se njemu obraćaju kao svome arhijereju pred Gospodom.

Sveti Nikola je zasijao u tami svoga vremena. Svjetlost koja se upalila u tami toga vremena svjedočila je na saborima vaseljenskim i u životu i arhijerejskom životu i činodejstvovanju Svetog oca našeg Nikolaja. Uvijek svjetlost i uvijek istina. Sveti otac naš Nikolaj je jedan od onih arhijereja, a mogli bi reći da je po tome vjerovatno i jedinstven, jer je za vrijeme svoga ovozemaljskoga života isticao svoju nepokolebljivu vjeru i da nema kompromisa sa istinom.

Svakog čovjeka i nas sveštenoslužitelje, Bog je poslao da služe istini, a mi koji služimo Bogu, a On je jedina sušta istina, mi moramo da čuvamo tu istinu i kada dođe trenutak da nju posvjedočimo, ne smijemo slagati.

Ne smijemo sakriti istinu, moramo je svjedočiti. Tada ćemo pokazati čiji smo, čijim putem idemo i za kim idemo. A idemo za Hristom koji je osvijetlio nama u ovome svijetu put kroz svoje svetionike, a najljepši, najdivniji među njima je Otac naš Nikolaj Miriklijski Čudotovorac, čiji prenos moštiju danas slavimo.

Zato draga braćo i sestre, vi pogotovo Kotorani koji imate hram koji viri ne slučajno i iznad ovoga lijepog, divnog, drevnog grada, kada pogledate sa svih strana vid‌jećete kupolu i krst hrama Svetoga Nikole kako svjedoči, kako opominje, ali i kako blagosilja naše pomorce koji dolaze i odlaze odavde iz ovoga grada.

Vi koji živite u gradu pod pokroviteljstvom ovoga velikog arhijereja i svetionika vjere, vi morate posebno ovd‌je među ovim narodom i u ovom sivilu, ne samo gradskog kamena, nego i u sivilu svijeta u kojem živimo , da svjedočite uvijek istinu i da budete čuvari te istine.

Neka bi dao Gospod i Sveti otac naš Nikolaj da mi nikad ne pokleknemo i da kada dođe trenutak ispitanja naše vjere da uvijek kažemo istinu, da iza istine stojimo ako treba za istinu i da stradamo, jer znamo da ako stojimo iza istine, pa i za nju ako stradamo, ako se sa njom na krst popnemo, znamo da ćemo sa njom i vaskrsnuti.

Neka vas Gospod sve blagoslovi i čuva, srećna slava i neka Gospod upokoji sve one koji su nam ovu slavu predali i time nam rekli da ne smijemo da zaboravljamo svoju prošlost i svoje pretke, jer bez prošlosti, bez predaka i naših predaka, ne samo po krvnom srodstvu, nego sveštenika koji su služili u ovom svetom hramu, sve do našeg Oca Moma, svi ti sveštenici, sveštenoslužitelji i nama su put, mlađim sveštenicima kako treba da idemo, kako da čuvamo tu istinu i kojim putem treba da idemo.

Neka Gospod blagoslovi naše pretke i duhovne i tjelesne, neka primi u Carstvo nebesko da se oni mole za nas a da mi zahvaljujući pogledu na njih vidimo dalje i više u budućnost.

Neka vas Gospod blagoslovi, Hristos Voskrese“, poručio je o. Mijajlo.

U nastavku Jevanđelje koje je čitano na današnjoj Svetoj litrugiji:

Jn. 65 zač. (XX, 19-31).

A kad bi uveče onoga prvoga dana sedmice, i dok su vrata bila zatvorena, gdje se bijahu učenici njegovi sakupili zbog straha od Judejaca, dođe Isus, i stade na sredinu i reče im: Mir vam! I ovo rekavši, pokaza im ruke i rebra svoja. Tada se učenici obradovaše vidjevši Gospoda. A Isus im reče opet: Mir vam! Kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas. I ovo rekavši, dunu i reče im: Primite Duh Sveti! Kojima oprostite grijehe, opraštaju im se; i kojima zadržite, zadržani su. A Toma, zvani Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bješe sa njima kada dođe Isus. A drugi mu učenici govorahu: Vidjeli smo Gospoda. A on im reče: Ako ne vidim na rukama njegovim rane od klinova, i ne metnem prst svoj u rane od klinova, i ne metnem ruku svoju u rebra njegova, neću vjerovati. I poslije osam dana opet bijahu unutra učenici njegovi i Toma s njima. Dođe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade na sredinu i reče: Mir vam! Zatim reče Tomi: Pruži prst svoj amo i vidi ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran. I odgovori Toma i reče mu: Gospod moj i Bog moj! Reče mu Isus: Zato što si me vidio, povjerovao si; blaženi koji ne vidješe a vjerovaše. A i mnoga druga znamenja učini Isus pred učenicima svojim, koja nisu zapisana u knjizi ovoj. A ova su zapisana da vjerujete da Isus jeste Hristos, Sin Božiji, i da vjerujući imate život u ime njegovo.

Foto – Andrea Ševaljević