U danima poprazništva Hristovog Rođenja Crkva nas podsjeća na događaje koji su takođe u vezi sa ovim velikim praznikom.

Besjedio je o tome na Svetoj liturgiji danas u Crkvi Sv. Nikole, nakon čitanja Jevanđelja po Mateju (začalo 4 (2,13-23) arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapića.

„U toku poprazništva i predprazništva velikih praznika sjećamo se događaja koji su se dogodili tog dana. Danas slušamo o događajima koji su se desili po rođenju Isusa Hrista, odnosno kako su izgledali prvi dani u to vrijeme kada se rodio Mali Bog.
Vidimo da su odmah morali da bježe u susjednu zemlju, da je car pobio 14.000 nevine male d‌jece, kako bi bio siguran da je ubio i Hrista, koga na kraju nije ubio, ali su ta djeca postradala mučenički, ni kriva ni dužna“, kazao je o. Nemanja.

Iz današnjeg Jevanđelja, kako je naznačio, vidimo da ništa nije bilo slučajno već prorokovano još u Starom zavjetu i da se dogodilo po promislu Božijem, dodavši da činjenica, da je pobijeno toliko djece, jeste strašna, ali kada gledamo iz naše, ljudske perspektive.

„Iz božanske perspektive, gdje smo mi na zemlji da bi zaslužili Carstvo nebesko, ono vječno Carstvo sa Bogom, onda to ima smisla. Danas, 2.000 godina poslije, slavimo ih kao svetitelje. Dakle, duše te djece, ne samo da su spasene, nego su i svete, a to i jeste suština našega života“, rekao je o. Nemanja.

Ova nedjelja, podsjetio je, naziva se Nedjelja Bogootaca.

„Kao što smo se u pretprazništvu Božića sjećali onih otaca koji su se proslavili svojom vjerom, danas se sjećamo svetitelja koji su živjeli po Hristu, hrišćanskim životom, proslavili se kao hrišćani, što je nama jako važno kako bi se ugledali na živote tih svetitelja i kako bi mi, gledajući u njih, zadobili spasenje.
Isto tako je važno, a evo nas u ove dana poslije Božića Crkva stalno podsjeća, da su vjekovima i vjekovima prije Hrista živjeli mnogi ljudi, da su mnogi od njih spaseni, ne na način kako se mi danas spasavamo, kako nas je sam Bog učio, nego da je On i za njih smislio način kako će se spasiti, kroz vjeru koju su čuvali, vjeru u pravoga Boga. Tako se i u današnjim troparima i crkvenim pjesmama spominje prije svega car David, ali i Josif Zaručnik i njegov sin, a brat po tijelu Gospoda Isusa Hrista, apostol Jakov, episkop jerusalimski“, kazao je o. Nemanja.

Josif se, nastavio je, pominje kao njegov otac, iako Jakov nije znao da on to nije. Nije fizički bio njegov otac. On je bio samo zaručnik Bogorodici, ali je narod mislio da mu je on otac i Gospod Isus Hristos ga je poštovao kao takvoga.
I, isto tako, sjećamo se sina Josifovog. To je Jakov, koji je kasnije bio apostol i propovijedao riječ Božiju.
Time se sjećamo da je Gospod Isus Hristos, ako je imao oca i ako je imao brata, pored toga što je bio Bog, bio i čovjek. Kao čovjek, kao konkretna istorijska ličnost ovdje na zemlji je postradao, ali i kao Bog vaskrsao i darovao nam vječni život.
To nas podsjeća na to da mi ljudi, imajući ljudsku prirodu, imamo i zadatak da se obožimo, da se sjedinimo sa Bogom kroz svete tajne koje nam daje, prije svega kroz Svetu tajnu pričešća. Da se sjedinimo sa Bogom, obožimo, i tako zaslužimo Carstvo Božije“, kazao je između ostalog o. Nemanja.  

Jevanđelje Matej, začalo 4 (2,13-23)

13. A kad oni otidoše, a to anđeo Gospodnji javi se Josifu u snu i reče: „Ustani, uzmi dete i mater njegovu, pa beži u Egipat, i budi onde dok ti ne kažem, jer će Irod tražiti dete da ga pogubi.” 14. I on ustavši, uze dete i mater njegovu noću i otide u Egipat. 15. I bi tamo do smrti Irodove — da se ispuni što je Gospod rekao preko proroka koji govori: „Iz Egipta dozvah sina svoga.” 16. Tada Irod, videvši da su ga mudraci prevarili, razgnevi se veoma i posla te pogubi svu decu po Vitlejemu i po svoj okolini njegovoj od dve godine i niže, po vremenu koje je tačno doznao od mudraca. 17. Tada se ispuni što je rekao prorok Jeremija govoreći: 18. „Glas u Rami ču se, plač i ridanje i naricanje mnogo, Rahilja oplakuje decu svoju, i neće da se uteši, jer ih nema.” 19. A po smrti Irodovoj, gle, anđeo Gospodnji javi se u snu Josifu u Egiptu. 20. I reče: „Ustani, uzmi dete i mater njegovu i idi u zemlju Izrailjevu; jer su pomrli oni koji su tražili dušu deteta.” 21. A on ustavši, uze dete i mater njegovu, i dođe u zemlju Izrailjevu. 22. Ali čuvši da Arhelaj caruje u Judeji umesto Iroda, oca svoga, poboja se onamo ići, nego, primivši u snu zapovest, otide u krajeve galilejske. 23. I došavši nastani se u gradu zvanom Nazaret, da se ispuni što su rekli proroci da će se Nazarećanin nazvati.