Na Svetoj liturgiji u Crkvi Svetog Nikole , danas na Nedjelju siropusnu pred početak Časnog posta u susret Vaskrsu, čitano je Jevanđelje po Mateju (Mt. 6:14-21)

Arhijerejski namjesnik kotorsko – tivatski, paroh kotorski, protojerej Nemanja Krivokapić je u besjedi podsjetio da se u današnjem Jevanđelju najdirektnije od strane Gospoda govori što da radimo a što ne, kako bi zadobili Carstvo nebesko.

„Govori se i kako treba postiti. Čuli smo i kako da praštamo što  svakodnevno i govorimo u molitvi Gospodnjoj (da nam oprosti dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim). Takođe nas Gospod uči i koja blaga da sabiramo. Ovozemaljska blaga su kratkoga daha, nebitna i svakoga časa mogu da nestanu, a drugo kada se mi predstavimo na drugi svijet ona ostanu ovdje. Blaga koja treba da sabiramo jesu dobra djela, ona blaga koja nosimo na nebesa. To se ne zaboravlja i ne briše. Ono što smo činili drugima“, kazao je o. Nemanja ponovivši da nas Gospod u današnjem Jevanđelju uči kako se pravilno posti, kako bi shvatili što je suština i poenta posta.

Naznačio je da post nije sam sebi svrha, da postimo da bi postili, da bi eventualno nešto manje jeli, već da je post duhovna i tjelesna priprema za nešto mnogo važnije, a to je pričešće.

„Biti hrišćanin, biti pravoslavan znači živjeti životom Crkve, kroz svete tajne. Biti kršten, miropomazan ali se prije svega i pričešćivati, jer je to direktno naša zajednica sa Bogom. Tu zajednicu imamo i kroz molitvu i kroz bogosluženja, ali je ovo najdirektnija moguća zajednica sa Bogom gdje On ulazi u nas kroz svete darove koji se na liturgiji pretvaraju u hljeb i vino, tijelo i krv Hristovu i samoga Boga primamo u sebe“, rekao je o. Nemanja, dodavši da se za pričešće, kojeg inače nikada nismo dostojni, treba pripremati.

Za to , nastavio je dalje, služi post čija je suština Sveto Jevanđelje gdje se na početku kaže „a ti kad postiš nemoj da se namrštiš kao licemjer“.

„Bog i tada već skreće pažnju na one koji poste samo teatra radi, da se vidi kako poste. Toga je uvijek bilo kroz istoriju , a postoji i dan danas. Dakle postimo radi sebe i radi Boga. Možemo da se pretvaramo da postimo. Da govorimo da postimo, a kod kuće se mrsimo. Ali, što sam ja tada uradio? Da li sam Boga prevario i da li sam sebe prevario? Postimo prije svega zbog sebe. Post nije nikakva dijeta već vježbanje naše slobodne volje. Bog nam je dao slobodnu volju kao najveći dar u kojem možemo da se projavimo kao ličnosti, da odaberemo dobro, slobodno, svojom voljom, odaberemo ono što je Bog zamislio, ili da slobodnom voljom od toga otpadnemo, ali onda sami snosimo svoje posledice. Dakle, veliki je dar ali i mač sa dvije oštrice. Ništa se neće desiti ako mrsimo, niko nas u zatvor neće smjesiti, ali nama nije dobro ako ne pokažemo tu žrtvu, žrtvu da uradimo nešto što je do nas da bi se susreli sa Gospodom“, kazao je o. Nemanja.

Podsjetio je na prvi oblik posta kada Gospod kaže Adamu u Raju da ne jede sa drveta poznanja dobra i zla, gdje on iskušava slobodnu volju hoće li ili neće to uraditi.

„Tako je i sa nama. Nas ne spasava hrana, ni ova ni ona. Nije problem u mesu i mlijeku. Da je problem ne bi ga nikada jeli. Crkva je odredila određenu vrstu hrane da se ne jede i mi to slušamo. Svojom slobodnom voljom se odričemo određene vrste hrane i činimo neki podvig“, rekao je o. Nemanja.

Jevanđelje nas uči i kojim se redosledom posti.

„Uči nas da je važniji duhovni post, kako se odnosimo prema drugima, pa tek ide ono što jedemo. „Kad postiš, namaži glavu svoju i umij lice svoje“- misli se na to da se prvo očiste svoje misli i na to kako se odnosiš prema drugima, da li osuđuješ ili vrijeđaš nekoga ili si uputio neku lijepu riječ ili još bolje učinio neko dobro djelo, brineš li se za drugog, kako živi, ima li, može li… To je pravi post, a onda logično ide i onaj tjelesni koji prati duhovni post. Ima post i svoje forme, ali ne treba robovati tome jer poenta nije nekakav „trening hrane“ nego naše slobodno odricanje po mjeri po kojoj to možemo da uradimo. Ne može svako isto, niti mi smijemo da osuđujemo nekoga ako ne posti kako smo mi postili, niti sebi da natovaramo breme koje ne možemo da nosimo. Zato služi Crkva, zato služe sveštenici da se konsultujete sa njima onda kada hoćete da se ispovijedate i pitate u vašem slučaju, kako da postite. Dakle, poenta nije u tome što se jede već naša žrtva, naš podvig, naš trud da uradimo nešto što će biti naša pružena ruka na već pruženu ruku od strane Boga. Prije svega razmišljamo kakav je naš odnos jednih prema drugima. Evo i večeras je jedno divno bogosluženje, mnogi i ne znaju za njega. Pred sami post služi se ovo divno večernje. Zove se Praštalno večernje gdje se pjevaju jako lijepe himne i stihire koje nas podsjećaju da počinje post da praštamo jedni drugima i na kraju toga bogosluženja jedni drugima tražio oproštaj pred početak posta da bi taj post bio što blagougodniji. Neka bi Gospod Bog dao da nas ovo jevanđelje podsjeti što je post, da sa radošću postimo i pripremamo se za najvažniji događaj, susret sa Gospodom, amin“, kazao je između ostalog o. Nemanja.

Jevanđelje po Mateju (Mt. 6:14-21)

14. Jer ako oprostite ljudima sagrešenja njihova, oprostiće i vama Otac vaš nebeski.
15. Ako li ne oprostite ljudima sagrešenja njihova, ni Otac vaš neće oprostiti vama sagrešenja vaša.
16. A kad postite, ne budite sumorni kao licemeri: jer oni natmure lica svoja da se pokažu ljudima kako poste. Zaista vam kažem: primili su platu svoju.
17. A ti kada postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij,
18. Da te ne vide ljudi gde postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno.
19. Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gde moljac i rđa kvari, i gde lopovi potkopavaju i kradu;
20. Nego sabirajte sebi blaga na nebu, gde ni moljac ni rđa ne kvari, i gde lopovi ne potkopavaju i ne kradu.
21. Jer gde je blago vaše, onde će biti i srce vaše.