Druga nedjelja Svete četrdesetnice posvećena je molitvenom spomenu na Svetog i bogonosnog oca Grigorija Palamu (Γρηγόριος Παλαμάς), arhiepiskopa solunskog i velikog bogoslova i propovjednika pravoslavnog mističnog podvižništva, velikog zastupnika stvarnosti oboženja kroz učestvovanje u samom Bogu, u Njegovoj netvarnoj blagodati. Misao Svetog Grigorija potvrdila je autentičnost svetiteljskog viđenja Boga, o čemu je, između ostalog, na današnjoj Svetoj liturgiji u Crkvi Svetog Nikole u kotorskom Starom gradu, govorio protojerej Nenad Kalem. 

Na Liturgiji je čitano Sveto Jevanđelje po Marku 2, 1-12, o čudesnom isjeljenju uzetoga u Kapernaumu.

„Prva stvar koju ovdje vidimo je koliko je jaka vjera kod ovih ljudi koji su nosili bolesnika, pa kad su vidjeli da se ne mogu probiti kroz toliku masu da bi došli do Hrista, oni su se sa njim popeli na krov kuće, otkrili, i spustili na nosilima pred noge Isusove. A On vidjevši taj podvig i žrtvu, a i znajući srca svih, kaza: „Ne boj se čedo opraštaju ti se grijesi tvoji“. Ovdje zaključujemo da je vjera osnov svega i veoma bitan faktor u životu svakog čovjeka. Drugo, Gospod nam ovdje ukazuje na vezu između bolesti i grehovnosti. Često je bolest posledica grijeha i grešnosti čovjeka, a da bi ozdravili potrebno je da skinemo grijeh. Dakle, pokajati se, ispovijediti“, kazao je o. Nenad , dodavši da je potrebno i da uđemo u dubine posta da se preispitamo, da razmislimo o smislu života, povedemo računa o svojoj duši, da se pomolimo da nas Gospod  ukrijepi i podari bistar um, da pravilno razumijemo riječi Gospodnje.

Primjer kako treba živjeti i razmišljati, istakao je, Crkva nam daje kroz Sv. Grigorija Palamu, koji je u svom učenju razlikovao Božansku suštinu i energiju, jer je Bog po suštini nesaznajan, ali se On u svojim energijama otkriva nama u ličnosti Ovaploćenog Logosa. Po njegovom učenju, čovek je kroz Svetu evharistiju utkan u Bogopoznanje, te tako Sveta liturgija sve nas prosvetljuje i čini nas dostojnima za Bogopoznanje i zajednicu sa Gospodom našim. 

„Usavršivši se u Isusovoj molitvi, tj. u tehnici skoncentrisane molitve srca, načinu koji je postepeno prihvaćen još od 4. vijeka. Takav vid molitve zahtijevao je smirenje i tišinu, pa su ga nazvali mirovanje ili tihovanje. Na grčkom isihija, a taj pravac Isihazam“, kazao je o. Nenad.

Podsjetio je da je prvu polovinu 14. veka obilježio spor nastao oko pitanja mogućnosti viđenja tavorske netvarne svetlosti sa jeretikom i sholastičarem sa Zapada Varlamom Kalabrijskim koji je priznavao samo Božiju suštinu i smatrao da je Bog nesaznatljiv.     

Varlaam je, naime, u svom učenju isticao da je Bog za ljude izvan domašaja čulnog iskustva, jer po njemu svako znanje o Bogu mora biti na posredan način. Kao borac i pobjednik Pravoslavlja nad Varlaamovim učenjem pojavio se Sveti Grigorije Palama koji je u svojoj dubokoj bogoslovskoj formulaciji izložio duhovni sadržaj mistične tradicije svetogorskog monaštva. Ova Palamina bogoslovska formulacija sadržana je u njegovom čuvenom djelu „Trijade“ u odbranu monaha isihasta. 

„Na Saboru u Carigradu 1341. godine ovaj Varlaam je osuđen kao jeretik, a Crkva sačuva vjeru  od još jednog udara jeretika. Poučeni svim ovim, da nas Bog ukrijepi, podari nam snage da istrajemo u postu i molitvi i što bolje se spremimo za slavno Vaskrsenje, amin“, poručio je o. Nenad.

Nakon Liturgije o. Nemanja Krivokapić je pozvao vjerni narod na redovna predavanja tokom Velikog posta četvrtkom u Riznici Srpske pravoslavne crkve, najavivši da će 20. marta u 19 časova gostovati o. Gojko Perović.

(Sveto Jevanđelje po Marku 2, 1-12)

I uđe opet u Kapernaum posle nekoliko dana; i ču se da je u kući.
I odmah se skupiše mnogi tako da ne mogahu ni pred vratima da se smeste; I kazivaše im reč.
I dođoše k njemu sa uzetim, koga nošahu četvorica.
I ne mogući približiti se k njemu od naroda, otkriše krov od kuće gde on bejaše, i prokopavši spustiše odar na kome uzeti ležaše.
A Isus videvši veru njihovu, reče uzetome: Sinko, opraštaju ti se gresi tvoji! A onde seđahu neki od književnika i pomišljahu u srcima svojim:
Što ovaj tako huli na Boga? Ko može opraštati grehe osim jednoga Boga?
I odmah razumevši Isus duhom svojim da oni tako pomišljaju u sebi, reče im: Što tako pomišljate u srcima svojim?
Šta je lakše? Reći uzetome: Opraštaju ti se gresi; ili reći: Ustani i uzmi odar svoj, i hodi?
No da znate da vlast ima Sin Čovečiji na zemlji opraštati grehe, reče uzetome:
Tebi govorim: Ustani i uzmi odar svoj, i idi domu svome.
I usta odmah, i uzevši odar iziđe pred svima tako da se svi divljahu i slavljahu Boga govoreći: Nikada tako što nevidesmo.

(Sveto Jevanđelje po Marku 2, 1-12)