Srpska pravoslavna crkvena opština Kotor, nakon prošlogodišnje pauze zbog rekonstrukcije Crkve Sv. Nikole, nastavila je sa organizacijom ciklusa predavanja četvrtkom tokom Velikog posta.

Sinoć je tema bila “Post i savremeni problemi društva (razvodi, depresija, bolesti)”, a izuzetno interesantno predavanje u Riznici SPC Kotor održao je protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski.

“Ima ljudi čiji je život tako dobro ispunjen da ni svojom smrću ne mogu da nas obeshrabre”, zapisao je nobelovac Ivo Andrić, kao da se pišući sjetio našeg oca Momčila Krivokapića, kome želim da ovo skromno slovo posvetim. Velikom pastiru, velikom svešteniku, koji je čitav svoj život posvetio Hristu i ništa ga drugo nije moglo utješiti. On je bio sinonim za radost i za Vaskrsenje, a radost i odsustvo radosti biće jedna od tema ovog mog skromnog slova. Nalazimo se u Velikom postu. Mi smo sad na sredini okeana i Crkva nam baca pojaseve za spasavanje”, kazao je o. Predrag.

Post je, nastavio je, mogućnost da sagledamo samoga sebe.

“Post je nastao još u Raju i onoliko koliko traje ljudski rod otprilike toliko traje i post i prva zapovijest, koju su ljudi prekršili, bila je ona čuvena Božja zapovijest da se od Drveta poznanja dobra i zla, ne okuša. Bog je kroz to htio da provjeri čovjeka koji je bio na jednom d‌ječijem uzrastu. Adam i Eva su bili nezreli i kada tako nezrelom pokoljenju i ljudima date takvo blaženstva i krasote i ljepote Raja onda vidite da je drama i sve ovo što osećamo danas i kao muku i patnju i kao boli, da to ima porijeklo, ne samo u tom kršenju posta, nego da je upravo taj Adamov plač, plač svakoga čovjeka”, kaže o. Predrag.

Bog je Adama i Evu naoružao slobodom, a sloboda je onaj vazduh koji dišemo sa anđelima, nastavlja dalje naš gost, i ističe da je to jedan vrtoglav dar zato što je sam život skupa utakmica u kojoj ili sve dobijamo ili sve gubimo gd‌je nema treće trake kao na Brajićima pa, ili idemo putem Božjim ili, kako je rekao veliki književnik Ljubomir Simović “ako čovjek od čovjeka ne ide ka Bogu, on ide ka zvijeri”.

“Dakle, sve je dinamično. Sveti oci su govorili da je stagnacija već početak pada. Pogledajte sastav zemlje. Otkud i šta je zemljotres?  To je pokazatelj da Bog upravo nije stvorio ovaj svijet konačnim. Tamo kaže: “Zemlja i d‌jela izgoreće sve što je na zemlji”. Dakle sami zemljotres, samo pokretanje horizontalno tih ploča govori da ovaj svijet nije konačan. Ovaj svijet ima spasenje jer ima svoga Spasitelja. Bog je dao prvim ljudima te zapovijesti koje su oni odmah na prvom onom iskušenju prekršili. Poklekli su.  Međutim i tu se javlja jedna divna ljubav Božija prema Adamu, koji je pogriješio i koga poziva na dijalog”, kaže o. Predrag.

Podsjeća na riječi o. Justina da je “svaki čovjek mali Bog u blatu”.

“Svaki čovek, kada griješi, to je kao ikona koju ste našli u blatu. Uzmi, kaže, maramicu očisti je i podigni je jer u čovjeku ima toliko dobra da se na njemu može sazidati raj, ali i toliko zla da se na njemu može sazidati pakao. Zato zlo i ne postoji, ono je devijacija dobra”, kaže o. Predrag, dodajući da je post radost duže, proljeće i duše i tijela, te da ne treba samo govoriti o besmrtnosti duše nego i tijela.

Sveti Đorđe je, podsjeća, stradao u tijelu, Sveti Dimitrije, prevlački mučenici… “Što ćemo sa njihovim tijelima. Ne možemo samo reći njihove besmrtne duše, nego i tijelo. Oni su u tijelu stradali i zato Crkva veliko poštovanje ima prema svetim moštima”.

Jedno od duhovnih stanja današnjice je nažalost i starost mladih.

“Danas imate mlade ljude sa 20 godina koji su duhovno već postali starci i onda shvatite da nije čovek star onoliko koliko ima godina nego koliko se u duhu osjeća.  Duh lijenosti, mrzovolje, vlastoljublja, praznoslovlja, jedna je strašna strast koja čovjeka gura u propast”, nastavlja o. Predrag.

Govoreći o vrlinama ističe onu “gdje Bog oprašta i voljne i nevoljne grijehe“ - vrlinu smirenja.

“Upravo Hristovo smirenje koje oprašta sva voljna i nevoljna sagrešenja čovjeku”, kaže dalje i podsjeća na Velikoposnu molitvu  Svetog Jefrema Sirina : “Gospode i Vladiko života moga, duh lenjosti, mrzovolje, vlastoljublja i praznoslovlja ne daj mi. Duh cjelomudrenosti, smirenoumlja, trpljenja i ljubavi – daruj meni slugi Svome. O, Gospode Care, daruj mi da sagledam svoje grehove, i da ne osuđujem brata svoga  i sestru svoju jer si blagosloven u vjekove vjekova. Amin”.

“Osuđivanje drugog i kleveta su strašne boljke našeg vremena. Božija zapovijest kaže “ne svjedoči lažno za bližnjega svoga”. Često puta čujem ovaj, onaj, rade za Udbu i pitam se kako ljudi mogu da uzmu sud nečiji na sebe, na svoju dušu, nije mi jasno. Ali eto Bog im je dao slobodu, a na Strašnom sudu će za svaku praznu riječ ili prazni razgovor, čovjek  morati da da odgovor. Crkva nas upravo priprema da malo damo tom duhovnom, kako je govorio veliki helenista Miloš Đurić, divni profesor, da živimo za gornji dio tijela, zonu za srce za dušu za osjećanja da ne živimo za debelo crijevo. Dobro, potrebna nam je i hrana, potrebno nam je gorivo, ali upravo da kažemo da je najveći isposnik sam đavo. On ne jede, ne pije, ne spava, samo ljudima misli o zlu. On je rekao Svetom Makariju “ ja više postim od tebe, manje spavam, ja uopšte ne spavam, ali ima jedna vrlina kojom si me ti porazio a to je smirenje”. E upravo to Hristovo smirenje, koje su pokazali sveti Božji judi je naš putokaz”, kazao je o. Predrag, istakavši da mi u Crkvi imamo Žitija svetih, imamo naš put koji su prošli Sveti Vasilije Ostroški, Sveti Sava i mnogi drugi divni svetitelji.

Podsjeća i da je otac Justin rekao da je 20. vijek, „vijek atomske tehnike i prašumske etike“ i da mi idući Hristovim putem  nailazimo na pod‌jele među ljudima.

“Neću da uđem sad u neke aktuelne događaje ali te neke pod‌jele, za koga si, ako si za ovoga nisi za onoga, ako si za studente nisi za ove, ako si za onoga onda si za ovoga, često su prisutne… Upravo taj binarni kod, ako nisi za ovoga moraš biti za onoga, Hristos je pobjedio na Gori kušanja”, rekao je dalje.

Za današnje bolesti, kao što su depresija, anksioznost, strah za ono što će se dogoditi sutra, što će biti, kaže da je nepovjerenje u Boga i podsjeća da je Sveti Serafim Sarovski rekao “stecite duh smirenja i hiljadu ljudi oko vas će se spasiti”.

“Naš narod u prošlosti nije nikad bio depresivan. Uzmite npr. „Đuliće uveoke“ velikog Jove Jovanovića Zmaja. Mi stariji znamo kako je ta pjesma nastala. On je izgubio svoju voljenu dragu, izgubio je petoro d‌jece i još dvije djevojčice koje je usvojio, ali je on pjevao. Mi u Srednjem vijeku gotovo da nismo imali slučaja samoubistva. E upravo to događa danas da ljudima “padne roletna”, što se u jednom trenutku  učini da je to jedini mogući izlaz, a to je najgori mogući izlaz. Dakle, treba da se otvorimo jer živimo u strašnim vremenima, apokaliptičnim vremenima, vremenima kada se ispunjavaju riječi kremanskih vizionara Tarabića koji su rekli “kada miris izađe iz poljskog cvijeća, kada rijeka izgube svoje zdravlje i ljubav ohladi među ljudima, nastaće velika nevolja”, rekao je o. Predrag.

Osvrnuo se i na uticaj društvenih mreža.

“Društvenih mreža, koje imaju i divnih sadržaja, ja nisam protivnik. Nije ništa dobro ili loše.  Sve zavisi od naše upotrebe ili zloupotrebe, ali prosto vidim i ja kao sveštenik neke ljude, koje nisam vidio dvije tri godine, kada čitam ili pogledam njegov nalog, mislim da sam se svaki dan sretao sa njime.  Upravo otuđenost jednih od drugih u nama stvara te bolesti, psihičke bolesti, bolesti zatvorenosti”, nastavio je o. Predrag.

Ljubav je, ističe,  aktivna stvar na ovome svijetu.

“Mi treba da volimo, a tek onda nas da vole. Ako budemo čekali da nas drugi vole mi ćemo biti stalno u tom čekanju, kao negd‌je u onom tunelu preko Sutormana, gd‌je može samo jedno auto da prođe i nikad ni naprijed ni nazad. Zato ljubav treba da bude smisao života, da se sve druge priče sklanjaju sa puta ljubavi i da ljubavlju dišemo”, rekao je o. Predrag.

Pošast našeg doba su i razvodi brakova.

“To je nešto strašno što svi vidimo. Upravo zbog toga što smo izgubili povjerenje u bračnog druga, izgubili smo povjerenje u Boga, odbacili i ono što Stefan Lazarević u svom divnom d‌jelu “Slovo ljubve” govori : “mladići čuvajte mladićstvo, d‌jevojke djevojaštvo, čednost”. Međutim , savremeni svijet se smije tome”, kaže o. Predrag.

Ističe da je mjera ljubavi mjera žrtve i da to treba dokazati kroz d‌jela i da je Hristos porodicu vidio kao malu Crkvu.  

“Starac Pajsije je govorio da gotovo da nema porodice na svijetu koja ne boluje od neke od tri vrste bolesti: raka, razvoda braka ili depresije. Puno je ljudi bolesno a čuveni naš Vladeta Jerotić je govorio da je svaka bolest, od raka do gripa, psihosomatska i da sve što se dešava u duši nađe negd‌je reperkusiju u na tijelu. Otac Justin je rekao “ne priznajem Boga koji nije u tijelu došao, koji se nije mučio, koji nije postio, koji se nije molio… Naš Bog je dakle sve to prošao. Nama je Bog dao sve, dao nam je život, dao nam je slobodu. Ali je ta sloboda vrtoglav dar. Mnogima je ona na propast duše, a život je kratak, vrijeme isječak vječnosti. Mi smo svakim danom bliži onom momentu smrti i prosto se pitamo, evo pitam i sebe noćas , ima li radosti u ovome svijetu kada čujemo toliko ima autistične d‌jece, d‌jece koja ne govore, bolesne d‌jece, razvoda brakova… Malo ćete na ljudima vid‌jeti onaj pravi osmjeh jer ljudi se ne gledaju. Prosto malo ima smijeha malo ima radosti i upravo zbog toga što je osjećanje radosti i osećanje Boga, veliki pravoslavni sveštenik i teolog Aleksandar Šmeman je rekao da će sve grijehe Bog oprostiti čoveku, ali jedan grijeh neće a taj je odsustvo radosti i upravo, zato radujte se i veselite se”, kaže o. Predrag.

Ističe da Pravoslavlje znači voljeti.

“Pravoslavlje je Sloboda. Ono nije imalo Inkviziciju. Pravoslavlje je pravi način ispovjedanja tako da zaplovimo rijekom Pravoslavlja da kroz ovaj post doplovimo do one glavne luke a ta luka se zove Vaskrsenje Hristovo. U te četiri riječi, kako reče svetitelj naših dana otac Justin Popović Sveti, koji je našeg oca Moma uputio u Kotor, i koji je rekao  “Hristos vaskrse Vaistinu vaskrse”,  eto u te četiri riječi je sudbina svih ljudi, svih Naroda, svih pokoljenja, sudbina moja i tvoja. Kada je voz ljudske istorije krenuo šinama smrti, pojavio se On, Isus i poveo ga šinama besmrtnosti. Vjerujmo u Vaskrsenje i da Vaskrsenje nije samo lijepi običaj šaranja jaja. Vjerujmo u taj osjećaj da smo vječna braća i sabraća”, kazao je o. Predrag.

Hristos je, nastavio je dalje, Pobjeditelj smrti,  vaskrsli Gospod, koji stoji na vratima naših srdaca i kuca, te da “onaj koji Mu otvori ući će i večeraće“.

“Ko ne otvori Gospod neće provaljivati bravu silom da ulazi. Zato neka bi i ovaj blagosloveni post bio vama na radost duša i tijela i da Vaskrsli Gospod u vaše živote unese najljepše trenutke, dane, godine i decenije radosti i sreće, amin”, poručio je o. Predrag.

Gosta i prisutnu publiku pozdravio je arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić, najaviši u ovogodišnjem velikoposnom ciklusu novo predavanje narednog četvrtka.