Na praznik Prepodobnog Gerasima Jordanskog (Nedjelja siropusna), dan pred početak Časnog posta u susret Vaskrsu, vjernom narodu u Crkvi Sv. Luke u kotorskom Starom gradu obratio se arhijerejski namjesnik kotorsko – tivatski, paroh kotorski, protojerej Nemanja Krivokapić.

„Suština našega života ovdje na zemlji je zadobijanje Carstva Božijeg. Mi koji vjerujemo, koji se nazivamo pravoslavnim hrišćanima, sledujemo učenja Crkve da je ovaj život ovdje, koliko god da je važan, samo priprema za onaj drugi, vječni život u zajednici sa Bogom. On se zadobija kroz život u Crkvi koju nam je dao Bog. Život u Crkvi sa jedne strane podrazumijeva vrlinski život, ono što treba da steknemo kao dobre osobine i da se oslobađamo loših navika i djela. Na to su nas podsjećala jevanđelja u prethodnom, pripremnom periodu pred ovaj post“, kazao je o.Nemanja, istakavši vrlinu praštanja, vjeru u Boga, ljubav…

Međutim, kako je naglasio, mnogo važinija je zajednica sa Bogom kroz svete tajne.

„Bog, Hristos, kada je bio na zemlji, osnovao je Crkvu kao mjesto zajednice i jedinstva ljudi sa Bogom, kroz Svetu tajnu krštenja, Svetu tajnu miropomazanja i Svetu tajnu pričešća, koja je vrhunac. Sveta tajna pričešća je suština i osnov našega života, jer je to, kako vjeruje naša Crkva i kako mi vjerujemo, samo tijelo i krv Hristova . Kada se pričešćujemo mi smo zaista zajednica sa Bogom. Ona zajednica koja nam je potrebna za vječni život, koji nemamo sami po sebi.  Mi nemamo mogućnost vječnog života bez zajednice s Bogom. Bog je jedini vječan, a ljudi imaju početak i imaju kraj. Kada se moli Gospod u Getsimanskom vrtu Ocu kaže: „Da svi jedno budu, kao što si Ti u meni i ja u Tebi i oni sa nama da jedno budu“. Sam Gospod se moli Ocu tako, a ako On smatra da je potrebno da jedno budemo, onda je to zaista tako, jer jedno bivamo samo kroz Svetu tajnu pričešća.To je suština našeg života“, rekao je o. Nemanja.

Nastavljajući besjedu rekao je i da suštinski niko nije dostojan pričešća, ali da je Bog, pored toga što je  pravedan, iznad svega milosrdan.

„Bog je ljubav i svi mi po milosti Božijoj možemo da pristupimo takvoj svetinji, koja je sami Bog. Ali, opet je pošteno s naše strane da se koliko toliko pripremimo, da što više damo od sebe, ako već ne možemo da budemo najbolji. Zato služi post koji nam, ako Bog da, sutra počinje, da se pripremamo za Sveto pričešće“, rekao je o. Nemanja.

Govorio je zatim i o tome kako se posti.

„O tome što je suština posta i kako se posti, uči  nas današnje Jevanđelje (Jevanđelje Matej, 17 (6,14-21). Neka forma mora da postoji ali, ponekad razmišljajući o njoj, zaboravljamo na suštinu. Na suštinu onoga što radimo“, kazao je o. Nemanja.

Govoreći o pripremi za susret sa Gospodom podsjeća na riječi iz Jevanđelja: „A ti kad postiš, umi glavu svoju i lice svoje“.

„Prije svega očistimo naše misli, naše razmišljanje. Bog hoće iskreno pokajanje, iskrenu  molitvu i iskrenu ljubav jednih prema drugim. To je ono što Bog traži. Uz takav život, takvo razišljanje, logično ide i laganija hrana. To je onaj drugi dio posta koji prati ovaj duhovni, odnosno pripremu, što smo, gdje smo, da li smo dostojni, koliko smo napredovali od prošloga puta, ne bi li bolji bili kada se pričešćujemo.  Uz takav način razmišljanja ide i ovaj tjelesni post, ali tim redom - prvo misli pa onda djela“, rekao je o. Nemanja.

Dodaje da svako treba da posti po svoj mogućnosti i kako mu je na spasenje.

„Da li ćemo postiti na vodi, da li na ulju? Ne možemo svi isto postiti, već po našim mogućnostima. Ko može da posti na vodi neka posti na vodi, ako mu je na spasenje. Zato služe sveštenici, da se s njima konsultujete, popričate, porazgovarate, da prate vaš duhovni život šta vam je na korist i na spasenje“, rekao je o. Nemanja, istakavši ponovo da je suština najvažnija kako bi zaista bili spremni za susret sa Gospodom.

Jevanđelje Matej, 17 (6,14-21)

14. Jer ako oprostite ljudima sagrešenja njihova, oprostiće i vama Otac vaš nebeski. 15. Ako li ne oprostite ljudima sagrešenja njihova, ni Otac vaš neće oprostiti vama sagrešenja vaša. 16. A kad postite, ne budite sumorni kao licemeri: jer oni natmure lica svoja da se pokažu ljudima kako poste. Zaista vam kažem: primili su platu svoju. 17. A ti kada postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij, 18. da te ne vide ljudi gde postiš, nego Otac tvoj koji je u tajnosti; i Otac tvoj koji vidi tajno, uzvratiće tebi javno. 19. Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gde moljac i rđa kvari, i gde lopovi potkopavaju i kradu; 20. nego sabirajte sebi blaga na nebu, gde ni moljac ni rđa ne kvari, i gde lopovi ne potkopavaju i ne kradu. 21. Jer gde je blago vaše, onde će biti i srce vaše.

Foto: Andrea Ševaljević