Na Kanli kuli u Herceg-Novom, sinoć, 15. avgusta, na praznik Prenosa moštiju Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, svečano je otvoren 11. „Trg od ćirilice“, kulturno-duhovna manifestacija posvećena očuvanju ćiriličnog pisma i duhovnog identiteta, čije osnivanje je blagoslovio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije.

Ovogodišnji „Trg od ćirilice“ i „Đedov sabor od Dunava do mora sinjeg“, posvećen obilježavanju 130 godina od rođenja, 45 godina od prestavljenja i 10 godina od prenosa moštiju Prepodobnog Justina Ćelijskog, počeo je blagoslovom Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija.

Mitropolit Joanikije: Otac Justin je ovjenčan i slavom svojih duhovnih sinova i kćeri

Čestitajući slavu gradu Svetoga promučenika i arhiđakona Stefana i početak ove značajne, tradicionalne duhovne i kulturne manifestacije, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je kazao da Stefan znači onaj koji je ovjenčan slavom, ali da se Sveti Stefan nije ovjenčao truležnim vjencem prolazne slave, nego netruležnim vjencem vječne slave Božije, izatkanim od Božije svijetlosti i vječnog života:

„Prema toj nebeskoj slavi težio je ne samo on, nego svi hrišćani kroz sva pokoljenja i mnogi od njih su se udostojili vijenca vječne slave, prije svega mislim na Svete apostole i na Svete mučenike čije je korijen Sveti arhiđakon Stefan. Ali nisu samo mučenici oni koji su prolili svoju krv za Hrista, nego se mogu slobodno nazvati mučenicima svi oni koji su svoj život prinijeli Hristu Gospodu na dar, kao što je Prepodobni ava, otac Justin čiji jubilej slavimo: 130 godina od rođenja, 45 godina od blažene njegove končine i 10 godina od obretenja njegovih svetih moštiju.“

Po njegovim riječima otac Justin, koji je od svoje najranije mladosti išao putem Svetih apostola, proroka i mučenika, svjedoka Hristovih, težeći prema vječnoj i netruležnoj slavi nebeskoj, razvio je mnogobrojne darove koji su zablistali vječnom Božjom svetlošću te se javio kao originalni mislilac, duboki teolog, veliki pastir, pjesnik, stvaralac, pisac i što je posebno važno naglasiti i duhovni otac. Podsjetivši na riječi Svetoga apostola Pavla, kojima se obraćao vjernima koje je on priveo Crkvi i uključio ih u život Crkve, sjedinio ih sa Hristom, da su oni njegov vjenac i vječna radost, Vladika Joanikije je naglasio da se otac Justin (Popović) nije samo ovjenčao slavom kao veliki teolog i veliki stvaralac, već se ovjenčao slavom svojih duhovnih sinova i kćeri.

„Prije svega mislim na dvije generacije episkopa Srpske pravoslavne crkve koji su bili njegova duhovna čada. Jedna generacija koja je izašla na scenu odmah poslije Drugog svjetskoga rata i druga generacija koja je preuzela breme Crkve poslije Justinovog upokojenja. Mi smo ovdje imali taj izuzetni blagoslov da dvojica od njegovih istaknutih učenika budu nama pastiri kroz nekoliko prethodnih decenija. Ostavili su neizbrisiv trag u životu Crkve i srpskog naroda i cijelog pravoslavlja i nastavili djelo oca Justina. Oni su se javili kao veliki teolozi, kao veliki pastiri, kao proroci ovog vremena, oni proroci koji razobličavaju zlo i laži u vremenu u kome žive, ali i u vremenu koje dolazi poslije njih. To su naši duhovni roditelji: Mitropolit Amfilohije i Vladika Atanasije. Oni su zaista, među ostalim učenicima oca Justina, najljepši vijenac njegovoga djela, zajedno sa svim onim što je otac Justin uradio i ostavio srpskom rodu“, istakao je Arhiepiskop cetinjski g. Joanikije.

Ukazao je da je najdragocjenije to što je poslije sebe otac Justin ostavio svoje učenike i učenike svojih učenika te da je duhovna obnova poslije komunističkog vremena bila ponajviše vezana za Svetog vladiku Nikolaja, oca Justina i za njegove učenike.

Na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je zablagodario osnivačima ove duhovne i kulturne manifestacije i svima onima koji su dali svoj doprinos da ona dobije svoj izraz, svoju prepoznatljivost i dostigne tako veliki značaj:

„Nadamo se da će ova manifestacija koja je zaživjela, koja je postala izuzetno značajna, monumentalna, prepoznatljiva, ubuduće nastaviti da živi još intenzivnije i zato blagosiljam sve one koji su se u njen rad do sada uključili i koji će se i u buduća vremena uključiti u njen život i rad.“

Stevan Katić: „Trg od ćirilice“ – luča koja osvjetljava prostore naše istorije i identiteta

„Trg od ćirilice“ svojim slovom svečano je otvorio predsjednik Opštine Herceg Novi g. Stevan Katić, ističući da trajanje ove manifestacije „znači da smo na pravom putu i da smo kao dostojni nasljednici i dobri domaćini nastavili poštovanje tradicije našeg naroda, okupljajući svoje sugrađane i prijatelje na obilježavanju slave osnivača grada“ te da je siguran da će „bez obzira na savremenost i brzinu života tako nastaviti i naši mladi u budućnosti“:

„To će, takođe, biti potvrda da smo na pravom putu – putu poštovanja, očuvanja vjere i narodnih običaja kao našeg najznačajnijeg kulturnog dobra. U takvo kulturno dobro, koje predstavlja identitet našeg naroda, spada i očuvanje ćiriličnog pisma. Zato već jedanest godina u Herceg Novom traju izuzetno kvalitetni programi uokvireni pod nazivom Trg po ćirilice. I tada kada je osnovana i danas duže od deceniju kasnije, ova svetkovina je luča da se opomenemo, da ne zaboravimo da osvijetlimo prostore sopstvene istorije i identiteta koji su ispisani ćiriličnim pismom. Očuvanjem ćirilice čuvamo postojanje našeg naroda.“

Gospodin Stevan Katić je izrazio zadovoljstvo što će „Trg od ćirilice“ i ove godine okupiti eminentne naučnike, profesore i ponuditi programe u slavu i čast značajnih jubileja i godišnjica, kao i to što je po prvi put pored Opštine, kao glavnog pokrovitelja, ovu manifestaciju podržalo i Ministarstvo kulture i medija:

„Nadam se da će se ova manifestacija u narednom periodu naći i među onima od posebnog značaja za državu Crnu Goru, što dosadašnjim radom apsolutno i zaslužuje. Uz želju da traje još mnogo godina, proglašavam 11. Trg pod ćirilice otvorenim!“

Bogoljub Šijaković: Iz Svetosavskog, Kosovskog, Vidovdanskog, Njegoševskog zavjeta crpimo norme našeg istorijskog postojanja

Čast da proiznese besjedu pripala je prof. dr Bogoljubu Šijakoviću.

„Bog je čovjeka stvorio kao smislotvorno biće, kao biće koje ne samo da traga za smislom u stvarnosti, nego i samo proizvodi smisao u mnogim oblastima života. Smisao u život unosi granice, to jest norme, pa blagodareći normativnosti znamo šta je normalno a šta nije, šta je istinito a šta nije. Šta je moralno ispravno i dopustivo a šta nije, šta je smisleno a šta nije. Mi živimo u doba krize normativnosti, abnormalnost se nameće kao normalnost, mjesto istine zauzima postistina, moralne, pravne i običajne norme se izopačuju, što proizvodi patološku ravnodušnost na zlo, indiferentnost na grijeh. Bez normi svijet postaje lišen smisla. Smisao, norme, vrijednosti u krajnjem proishode iz svetosti, a Bog je jedini svet po prirodi, suštinski. Na mnoge načine Bog brine za nas i ne ostavlja nas same, šalje nam velike hristolike ličnosti da bismo preko njih primili i ostvarivali Njegovu pouku, da bismo usvojili norme kojima procjenjujemo svoje postupke i mjerimo naše vrijeme. Takav je u svom vremenu bio Sveti Justin Ćelijski, takav je u našem vremenu bio neumrli Mitropolit Amfilohije.“

Pošto su norme sadržina zavjeta, onda su takvi ljudi istinski čuvari zavjeta, a zavjet odzvanja iz drevnosti i upućuje na savez Boga i ljudi u istoriji. Dajući Mojsiju 10 zapovijesti za narod Izrailja, Bog je na svoju inicijativu sa izabranim narodom sklopio savez kao ugovor koji ne smije da se krši. Bog je gospodar saveza, to jest zavjeta, pa on nema razlog da ga promijeni, njegov sadržaj izmijeni.

„Jer savez ili zavjet nije zasnovan na simetričnom odnosu partnera sa jednakim pravima, već izražava suverenu Božiju odluku kojom se izabranima poklanja ljubav, što obavezuje na vjernost. Ovaj savez, zavjet pretpostavlja normativnost i istovremeno proizvodi normativnost na koju se strane obavezuju. Naime predmet i sadržina saveza je etika u smislu zakona kao normativnog poretka života u kojem Bog jemči pravdu. Etika koja se otkriva kao izraz Božije volje, a druga strana prihvata ovu volju kao svoju“, istakao je dr Bogoljub Šijaković.

Podsjećajući da normativnost zavjeta konstituiše narodnu zajednicu, ističe da bi onaj koji odustane od zavjeta raskinuo zajednicu sa svetošću, izšao iz zajednice zavjetnog naroda te da je ne ispunjavanje zavjeta grijeh, kao i da prihvatanju zavjeta treba pristupiti ne samo odgovorno i razumno, nego i sa spremnošću na žrtvu:

„Privrženost zavjetu ne praktikuje se u nekom uobičajenom periodičnom ritualu, već dolazi do izražaja u kritičnim momentima lične i kolektivne drame. Zbog toga što na zavjetu treba istrajavati, zavjet uključuje zakletvu i molitvu. Obavezivanje na normativnost, to jest etiku kao sadržaj zavjeta, dodatno se osigurava dakle zakletvom, koja djeluje konsekvencionistički. Ona nas obavezuje na prihvatanje i onoga što je za nas nepovoljno“, besjedio je profesor Šijaković i poručio da je naš zavjet i obnova kapele i oltara na Lovćenu.

Zavjet uključuje dobrovoljno i razborito prihvaćenu obavezu, čije se važenje jemči zakletvom, a, kako je kazao, zaklinjemo u ono što je najcjenjenije, najdostojnije i najstarije, u ono što je zavjetno.

„Zakletva je zavjet samo ako je zakletno obećanje upućeno Bogu kome se jemči vjernost što nas obavezuje na ispunjenje obećanja. Sasvim Novi zavjet ustanovljuje Hristos uspostavljajući Evharistiju u čiji temelj polaže sebe kao jedinu čistu žrtvu iskupljenja, spasenja, kao zastupničku i zamjensku žrtvu. Žrtvu koja nas osvećuje jednom zauvijek i ukida potrebu daljeg žrtvovanja. Dovoljno je evharistijsko pričešćivanje Njegovom žrtvom koje je pričešćivanje spomen Hrista. Ovaj Novi zavjet kao obećanje iskupljenja i spasenja, osiguran je i zajemčen takođe zakletvom. Dakle, na Hristovoj žrtvi uspostavljeni iskupiteljski i spasenjski zavjet, kao zakletvom zajemčeno obećanje, odnosi se ne samo na prošlost koja se u Evharistiji ponavlja kao spomen, i sadašnjost u kojoj vjernost zavjetnoj normativnosti ima aspekt vječnosti, nego i na budućnost ostvarenja nade, a to je zapravo ostvarenje zavjeta“, poručio je g. Šijaković.

Po riječima uvaženog profesora svi navedeni aspekti zavjetnog saveza sa Bogom, a posebno Hristovog Novog zavjeta, nalaze se u svetosavlju:

„Sadržaj zavjeta je nepromjenljiv, jer je on osnovan normativnosti, to jest, zavjetne etike. Prihvatanje zavjeta pretpostavlja vjernost i spremnost na žrtvu radi ostvarenja zavjeta. Zavjet je zakletvom zajemčeno obećanje na koje se molitvom podsjeća da će biti ostvaren sadržaj zavjeta, to jest Bogom darovane nade koja je izraz ljubavi i milost. Svetosavski zavjet je Hristov Novi zavjet u srpskoj istoriji i kulturi.“

Svetosavlje jeste nacionalno u smislu da je ono konkretna vrijednost i postignuće jedne konkretne nacije – srpske, no vrijednost i normativnost imaju snagu važenja ukoliko su u dovoljnom stepenu univerzalne.

„Univerzalni smisao svetosavlja istakao je upravo Sveti Justin Ćelijski u knjizi Svetosavlje kao filosofija života, ujedno kritikujući evropski humanizam i nihilizam, zastupajući teohumanizam i ideju svečovjeka nasuprot nadmenoj i pogubnoj ideji nadčovjeka. I Justinov učenik Mitropolit Amfilohije dalje razvija ove teme u izvanrednim studijama o Svetom Savi. Ovi naši čuvari Svetosavskog zavjeta takođe su čuvari Kosovskog zavjeta i vidovdanske etike jer jednako i Savindan i Vidovdan posvjedočuju nebesko porijeklo moralnih normi naše narodne ličnosti. Jedno te isto su svetosavska i vidovdanska etika, Svetosavski i Kosovski – Vidovdanski zavjet. Zavjet svetosavski, kosovski, vidovdanski, njegoševski primili smo kao testament iz kog crpimo norme našeg istorijskog postojanja“, zaključio je prof. dr Bogoljub Šijaković.

Nakon uvodnog dijela, upriličen je bogat kulturno-umjetnički program u kojem su učestvovali: muzički ansambl „Fenečki biseri“ iz Beograda, ANIP „Đurđevdansko kolo“ iz Podgorice, narodni guslar Željko Vukčević, dramski umjetnici Ivana Žigon i Goran Slavić, Srpsko pravoslavno pjevačko društvo „Sveti Sava“ iz Herceg Novog i vokalna solistkinja Teodora Bajić. Program su vodili Aleksandra Miljanić i Teodora Kovač. Urednik programa prve večeri 11. „Trga od ćirilice“ je protojerej-stavrofor Obren Jovanović.

Drugo veče 11. „Trga od ćirilice“- 800 godina manastira Vranjina na Skadarskom jezeru

Program naslovljen „Svjetilnik pravoslavlja na djedovini Svetog Save – Manastir Vranjina sred svete gore zetske“ počinje večeras u 21 čas na Trgu hercega Stjepana, kod Hrama Svetog arhangela Mihaila u starom gradu. Govoriće: iguman manastira Vranjina jeromonah Joakim, protojerej Slobodan Lukić iz Budve i dr Đorđe Bubalo iz Beograda.

„Trg od ćirilice“ (15-28. avgusta) ove godine, pored jubileja posvećenom Prepodobnom Justinu Ćelijskom, obilježiće: 800 godina manastira Vranjina, 770 godina od upokojenja Svetog arhiepiskopa Srpskog Nikodima, 430 godina od spaljenja moštiju Svetog Save, 530 godina od štampanja “Oktoiha prvoglasnika“, 230 godina od osnivanja Karlovačke bogoslovije, te 200 godina od osvećenja Crkve Rizopoloženija Presvete Bogorodice u Bijeloj.

Organizator ove kulturno-duhovne manifestacije posvećene očuvanju ćiriličnog pisma i kulturnog identiteta je Srpska pravoslavna crkvena opština topaljsko-hercegnovska, pod pokroviteljstvom Mitropolije crnogorsko-primorske i Opštine Herceg Novi.

Otvaranje 11. Trga od ćirilice i „Đedov sabor od Dunava do mora sinjeg“ – video

Vesna Dević