Na današnji dan, 29. aprila, 2020. godine, u Gospodu se upokojio protojerej-stavrofor Momčilo Krivokapić, arhijerejski namjesnik bokokotorski. Samo godinu dana ranije, otac Momo je proslavio pet decenija svešteničke službe, koju je od prvog dana svog rukopoloženja za đakona, pa potom i za sveštenika, obavljao u Kotoru, predano i posvećeno do poslednjeg svoga daha.

Rođen je 1. jula 1945. u Herceg Novom. U Beogradu je završio Bogosloviju Svetog Save, a kasnije i Bogoslovski fakultet. Za đakona je rukopoložen 31. avgusta 1969, a za jereja 9. oktobra iste godine, na praznik Svetog Jovana Bogoslova, svetitelja kojeg je mnogo volio.

Na dan sahrane oca Moma, blaženopočivši Mitropolit Amfilohije je kazao da je otac Momo bio svjedok Hrista Boga, darodavca vječnog i neprolaznog života.

– Bio je to od svoje mladosti, od svoga djetinjstva, slijedeći stope svoga stradalnoga oca Rista, koji je posle ubistva Mitropolita Joanikija i preko 120 najboljih sveštenika bio protjeran, zajedno sa drugim sveštenicima iz Crne Gore i bio primljen u Doboju u Bosni. Tu je bio sveštenik i tu je otac Momo i odrastao.Otac Momo je jedan od prvih, koji je nakon velikog stradanja Crkve Božje u Crnoj Gori, kao mlad došao u Kotor, na poziv oca Bogoboja.I Bog ga je udostojio da je ovdje preko pedeset godina služio Bogu i rodu. I prinio je sebe i domaću crkvu svoju, i mnoge druge duše Gospodu na dar. I prelazeći iz ovoga prolaznoga smrtnoga života, on zadobija onaj vječni i neprolazni život, Carstvo nebesko, kome je služio čitavoga života kao ispovjednik istinske i prave vjere Hristove. Njegov svijetli primjer i njegovo svjedočanstvo ostaće živo i živonosno. I njegov lik, ne samo u Kotoru nego u sveukupnoj našoj Crkvu Srpskoj Pravoslavnoj i sveukupnom pravoslavlju.

Otac Momo je bio i neumorni ispovjednik i podsjetnik svakom Srbinu da je: ”U srcu svakog od nas duboko urezan kosovski zavjet”.

– Mi smo kosovskog opredjeljenja. Svaka sila do vremena a Božija svevremena. Mogu drugi narodi doći na Kosovo, ali će sa njega sramotni otići. A mi ćemo biti sramotni ako Kosovo izdamo. Neka nas bude i trojica tamo, ali tamo su naše svetinje. Sveti kralj Stefan Dečanski i Sveti Joanikije Devički nas čuvaju. Tu je Gračanica i crkva Bogorodice Ljeviške…Bože koja je to ljepota! Pa da ništa drugo nema, ne samo srpski narod nego cijela Evropa, do pred svijetom da prikaže Dečane, Gračanicu, Ljevišku, „imali bi su čim izać’ pred Miloša“, što naš narod kaže. Naš identitet je ocrtan i postoji na Kosovu i Metohiji. Nas nema bez Kosova. Kosovo je naš identitet. U srcu svakog od nas duboko je urezan Kosovski zavjet. On je duša duše Srbinove -govorio je otac Momo.

Vječan spomen i Carstvo nebesko, dragi oče Momo!