Povodom praznika Svetog Petra i Pavla (Petrovdana) svete liturgije služene su u kotorskim crkvama Sv. Luke i Sv Nikole u Starom gradu i Sv. Petra Cetinjskog na Prčanju, uz pričešće brojnih vjernika.

U obraćanju na Svetoj Liturgiji u Crkvi Sv. Nikole, arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej Nemanja Krivokapić je kazao da su apostoli temelj i osnov Crkve.

„Relativno skoro smo proslavili Pedesetnicu, dan kada je nastala Crkva, a danas proslavljamo njene temelje, one koji su utemeljili tu Crkvu.

U Simvolu vjere, koji čitamo na svakoj liturgiji pa kad govorimo o Crkvi, kažemo da je ona jedna, sveta, saborna i apostolska.

Osobina Crkve jeste da je ona apostolska“, kazao je o.Nemanja, podsjetivši da je  Crkvu osnovao sam Bog, kao i da je Isus Hristos Onaj koji je propovijedao i govorio što i kako treba da radimo da bi se spasili i svojim primjerom to i pokazivao.

Apostoli su, nastavlja dalje, bili i direktni svjedoci svega što je Hristos govorio i činio, kao i svjedovi čuda Njegovih i što je najvažnije na Tajnoj večeri kada je ustanovio Svetu tajnu pričešća.

„Apostoli su Božiju riječ pronijeli po cijelom svijetu, cijeloj Vaseljeni, učinivši da se ne zaboravi ono što je Hristos govorio i činio. Neki od njih, četvorica, pisali su i Jevanđelja. Zapisali su riječi da ih imamo do dana današnjeg, da znamo tačno ono što je i kako je rekao Gospod“, kazao je o. Nemanja.

Kako nastavlja, posebno se u širenju riječi Božije isticao apostol Pavle sa svoja tri misionarska putovanja, opisana u D‌jelima apostolskim i Poslanicama.

„Apostol Pavle je napisao 14 Poslanica, veoma važnih d‌jela, gđe praktično govori kako mi hrišćani treba da živimo. To su poruke univerzalne i veoma važne za sve hrišćane. Apostol Pavle više puta naglašava da govori ono što je Hristos njima ostavio“, kazao je o. Nemanja, dodavši da apostoli nisu bili samo puki svjedoci onoga o čemu je Hristos govorio, jer je bilo i drugih koji su to čuli, već se radi o ljudima na koje je na Pedesetnicu sišao Sveti Duh, kada nastaje Crkva.

Apostili su tada dobili i blagodat Božiju da, ne samo propovijedaju, nego i da vrše Svete tajne, kao što je Sveta tajna pričešća.

„Svete tajne apostoli su prenijeli na episkope, oni dalje do dana današnjeg na sveštenike. Ista ta blagodat koju su apostoli primili na Pedesetnicu, da mogu da čine Svete tajne, primaju i današnji episkopi i sveštenci. To je to apostolsko prvijenstvo - neprekinuti niz blagodati koji se prenosi od Hrista, od Svetoga Duha na apostole i do dana današnjeg na sveštenoslužitelje. To je važno da se prenese da se pričešćujemo onako kako nam je zapovijedio Gospod Bog“, kazao je o.Nemanja.

Ističe da je jako važno ispovijedati pravu vjeru i da nije dovoljno biti samo dobar čovjek.

“Zato na svakoj liturgiji čitamo Simvol vjere jer je to suština i esencija našega vjerovanja. Time se na svakoj liturgiji utvrđujemo u pravoj vjeri, a prava vjera je ono što čujemo i što je ispovijedio apostol Petar da je Hristos pravi pravcati Bog da je došao da nas spase. Zato ga Hristos i pohvaljuje kada je on to ispovijedio”, rekao je o. Namanja.

Zaključio je da je to vjera koju ispovijeda apostol Petar, koju i mi ispovijedamo, sjećajući se danas događaja i proslavljajući svete apostole.

“Neka bi Gospod Bog molitvama svetih apostola nas utvrdio u toj vjeri koju su utvrdili apostoli i koja spasava, amin”, poručio je o.Nemanja. 

Druga Poslanica Svetog Apostola Pavla Korinćanima, začalo 193 (11,21-30; 12,1-9)

21. Na sramotu govorim, kao da mi postadosmo nemoćni. No na šta se ko osmeljuje, po bezumlju govorim, i ja se osmeljujem. 22. Jesu li Jevreji? I ja sam. Jesu li Izrailjci? I ja sam. Jesu li seme Avraamovo? I ja sam. 23. Jesu li sluge Hristove? Kao bezuman govorim, ja sam još više: više sam se trudio, odviše boja podneo, više puta bio u tamnici, često u smrtnoj opasnosti; 24. od Judejaca sam primio pet puta po četrdeset manje jedan udarac, 25. tri puta sam bio šiban, jednom kamenovan, tri brodoloma pretrpio, noć i dan proveo na morskoj pučini; 26. Često sam putovao, bio u opasnosti na rekama, u opasnosti od razbojnika, u opasnosti od svoga roda, u opasnosti od neznabožaca, u opasnosti u gradu, u opasnosti u pustinji, u opasnosti na moru, u opasnosti među lažnom braćom; 27. u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladovanju i žeđi, često u postovima, u zimi i golotinji; 28. pored svega ostaloga, svakodnevni pritisak ljudi na mene, briga za sve Crkve. 29. Ko oslabi, a da i ja ne oslabim? Ko se sablažnjava, a ja da ne gorim. 30. Ako se treba hvaliti, nemoćima svojim ću se hvaliti.

1. Ne koristi mi da se hvalim, jer ću doći na viđenja i otkrivenja Gospodnja. 2. Znam čoveka u Hristu koji pre četrnaest godina - da li u telu, ne znam, da li izvan tela, ne znam, Bog zna - bi odnesen do trećega neba. 3. I znam da taj čovek - da li u telu, da li izvan tela, ne znam, Bog zna - 4. bi odnesen u raj i ču neiskazane reči koje čoveku nije dopušteno govoriti. 5. Takvim ću se hvaliti, a samim sobom neću se hvaliti, osim ako nemoćima svojim. 6. Jer kad bih se i hteo hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali se uzdržavam, da ne bi ko pomislio za mene više od onoga što vidi u meni, ili čuje od mene. 7. I da se ne bih pogordio zbog mnoštva otkrivenja, dade mi se žalac u telo, anđeo satanin, da mi pakosti, da se ne ponosim. 8. Za njega triput Gospoda molih, da odstupi od mene; 9. I reče mi: „Dosta ti je blagodat moja; jer se sila moja u nemoći pokazuje savršena.” Zato ću se najradije hvaliti svojim nemoćima, da se useli u mene sila Hristova.

Sveto Jevanđelje od Mateja, začalo 67 (16,13-19)

13. A kada dođe Isus u krajeve Kesarije Filipove, zapita učenike svoje govoreći: „Šta o meni govore ljudi ko je Sin Čovečiji?” 14. A oni rekoše: „Jedni govore da si Jovan Krstitelj, drugi da si Ilija, drugi opet Jeremija, ili koji od proroka.” 15. Reče im Isus: „A vi šta velite ko sam ja?” 16. A Simon Petar odgovori i reče: „Ti si Hristos, Sin Boga živoga.” 17. A Isus odgovarajući reče mu: „Blažen si, Simone, sine Jonin! Jer telo i krv ne otkriše ti to, nego Otac moj koji je na nebesima. 18. A i ja tebi kažem da si ti Petar, i na tome kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati. 19. I daću ti ključeve Carstva nebeskoga: i što svežeš na zemlji biće svezano na nebesima; i što razdrešiš na zemlji biće razdrešeno na nebesima.”