Njegovo visokopreosveštenstvo, Arhiepiskop cetinjski, Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh sveštenog trona pećkoga, gospodin Joanikije, služio je Svetu Arhijerejsku Liturgiju u Manastiru Pokrova Presvete Bogorodice u selu Dragalj, u Krivošijama, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.

U znak Praznika Pokrova Presvete Bogororodice, po zaamvonoj molitvi, litija vjernog naroda je ophodila Hram, a nakon Svete liturgije, prerezan je slavski kolač i blagosiljano je koljivo.

Po otpustu, preosvećeni vladika Joanikije, besjedio je o značaju praznika Pokrova Presvete Bogomajke, kao i njenoj ulozi u duhovnom životu i životu Crkve:

„Danas proslavljamo praznik Pokrova Presvete Vladičice naše Bogorodice, koji se temelji na događaju sa kraja desetoga vijeka, kada je na jednom velikom molitvenom skupu u kasne noćne sate poslije duge molitve u Crkvi Vlaherni u Carigradu, gdje je bilo mnoštvo naroda sabrano na molitvi, pojavila se Presveta Bogorodica sa anđelima i sa likovima Svetih Proroka i Apostola. Ona je tada rasprostrla svoj molitveni Pokrov i Omofor na cio narod, u znak njezine zaštite za sve one koji se Bogu mole i koji nju prizivaju u pomoć. I prije ovog događaja, Crkva Božija je proslavljala Presvetu Bogorodicu kao svoju Zastupnicu i svaki Hrišćanin, svaki vjerujući čovjek, prizivajući Presvetu Bogoridicu, osjetio je da je ona brza pomoćnica u nevoljama, utješiteljka u našim tugama i patnjama, izbaviteljka od svih opasnosti. Kao Majka Hristova ona je i Majka svih nas. I Crkva Božija od iskona slavi je zbog toga što je ona Majka Gospoda Isusa Hrista. I nju slavimo kao slavniju od svih nebeskih Sila, od svih Anđela i Arhanđela. Pjevamo joj da je uzvišenija od svih Heruvima i Serafima i da je Njena utroba postala šira od svih nebesa. A kako to treba da shvatimo?

Mi proslavljamo Presvetu Bogorodicu kao slavniju od Heruvima, jer se ona udostojila časti o kojoj su govorili Proroci iz davnina

Bog iz prevelike svoje ljubavi prema rodu ljudskome, riješio je da ustroji naše Spasenje, tako što će se ovaplotiti, primiti ljudsku prirodu i postati čovjek.  Presveta Bogorodica kao mlada djevojka, čiste duše i čistoga srca, bila je osjenjena Duhom Svetim, kada joj je Anđeo Gospodnji donio blagu vijest, da će roditi Spasitelja svijeta. „A kako to može biti?“ upitala je, jer je bila riješila da se ne udaje. Naravno, razmišljala je kao ljudsko biće. Ali anđeo koji joj se javio, zapravo, Vojvoda nebeske vojske, Aranđel Gavril rekao joj, ne kako će to biti, jer ni sam nije znao, nego joj je kazao, šta će biti. Jer ni njemu Arhanđelu Božijem, Bog nije otkrio kako će to biti, nego mu je samo zapovijedio šta će da prenese Presvetoj Djevi Bogorodici. I rekao joj je: „Duh Sveti sići će na tebe i osjeniće te. I rodićeš sina i nadjenućeš mu ime: Isus“, što znači Spasitelj svijeta. I zbog toga proslavljamo Presvetu Djevu Bogorodicu i zbog njene lične Svetosti, jer se ona udostojila takve časti o kojoj su govorili Proroci iz davnina: Da će djevojka zatrudnjeti i roditi Sina i nadjenuće mu ime Emanuil, što znači: Sa nama je Bog“, kazao je Mitropolit Joanikije.

„Vidjeli smo da su Sveti Proroci davali više imena, nagađajući i predviđajući sve ono što će Spasitelj svijeta učiniti kada dođe. Pa su ga neki nazivali Jagnjetom Božijem kao Sveti Jovan Krstitelj. Drugi su ga nazivali: Korijenom, klicom, izvorom iz koga će izrasti Drvo spasenja roda ljudskoga. Presveta Bogorodica se udostojila te časti zbog Promisla Božijega prije svega ali i zato jer je njeno srce bilo spremno. I kada je čula riječi Arhagela, koje su je ohrabrile i utješile da primi tu blagu vijest, ona je samo rekla kao poslušna sluškinja Božija: „Evo sluškinje Božije, neka mi bude po riječi tvojoj“.

Molitve Majke Božije su jake i umoljavaju milosrđe Božije za sve nas grešne ljude. I kada griješimo, i kada lutamo, i kada smo izguvljeni i bolesni, ona je tu pored nas da nas okrijepi i osnaži. Ona je tu da izmiri zavađene, da ispuni naše srce ljubavlju prema bližnjima, ona je sa nama da nas obodri u vjeri i svakoj dobroj namjeri i kada imamo dobru namjeru, da nam da snage da je ispunimo i da sa voljom i ljubavlju da vršimo djelo Božije.

Eto draga braćo i sestre da se ne lišavamo takve milosti i pomoći nego da se molimo Presvetoj Bogorodici i Bogu, da se naučimo moliti se Bogu. Mi smo spremni vrlo često da učinimo nešto dobro za Crkvu, da damo prilog, obnovimo i podignemo novu crkvu, zdanje ili manastirski konak. Ali nismo dovoljno istrajni da se Bogu molimo redovno. A to je najvažnije, jer nikakvo dobro djelo ne može biti, dok se lijepo i od srca ne pomolimo Bogu.

I noseći utjehu od molitve koju Bog daje onima koji se mole u duši svojoj i srcu svome, onda imamo snage da činimo dobra djela. Danas smo se sabrali, na ovom divnom i velikom slavlju u ovom lijepom Hramu, pričestili se Svetim tajnama Hristovim i dotakli se ljubavi i milosti Božije kroz zajedničku službu, objednili se u radosti naše svete vjere i blagodati Duha Svetoga. Jednim srcem i ustima smo prizivali blagodat Božiju i prizivali Presvetu Bogorodicu. Da to jedinstvo njegujemo, ne samo u Hramu i na molitvi nego i u našem svakodnevnom životu. Ne samo u Hramu i na molitvi nego i u porodici. Znamo da đavo podmeće razna iskušenja, pa se ljudi najčešće ni oko čega, ni sami nisu svjesni zbog čega, zavade, razminu. Ali kada nas Bog prosvijetli, spremni smo da sve te mrakove rastjeramo i da se izmirimo sa bližnjima svojima. A taj mir i međusobna ljubav je osnova dobroga sadržaja našeg života. Naš život nema kvaliteta bez ljubavi Božije. Da se ovako što češće sabiramo u Hramu Božijem, ali da se trudimo i da svuda i na svakom mjestu ugađamo Gospodu, šireći milosrđe Božije i ljubav Božiju“, poručio je Mitropolit.

Zahvaljujem se ocu Momčilu što je čestito obavljao svoju dugodišnju službu u Dragalju, Risnu, Manastiru Banji i drugim Hramovima

Na kraju svog obraćanja on je čestitao vjernicima, sveštenstvu slavu Hrama, posebno se zahvljaujući  crkvenom odboru i gospodinu Iliji Iliću na tome što su upriličili trpezu ljubavi. Mitropolit Joanikije se  posebno zahvalio ocu Momčilu Glogovcu, dugodišnjem svešteniku na čestitoj i dugodišnjoj službi i na tome što je sabirao narod u Risnu, manastiru Banji, u Dragalju i u drugim Hramovima koji su mu povjereni, naglasivši da je otac Momčilo častan, ugledan i u selu primjeren sveštenik:

„Neka mu Bog daruje zdravlje, krepost i snagu da služi Bogu živome i Oltaru Božijem. U znak blagodarnosti za njegovu vjernu i dugodišnju časnu službu, nagrađujemo ga ovim Svetim Krstom, jer je naša Sveta služba u znaku Krsta“, kazao je vladika, rekavši da je otac Momčilo rijedak primjer sveštenika koji je, stekavši uslov za penziju, poželio da njegovo mjesto naslijedi neko mlađi.

Otac Momčilo Glogovac je kazao da kada čovjek dobije neko priznanje na zemlji, milo mu je da ljudi to vide i prepoznaju: „A kada u Crkvi dobije Krst časni, to može da znači da treba postradati za Krst. Jer blagodat se ne daje za visoku teologiju ni za mnoge molitve, ni za građevine nego za stradanje. Vladiko blagodarim za to i ako Bog da da do kraja ponesem Krst“, poručio je otac Momčilo.

Zajedničarenje u znak praznika Pokrova Presvete Bogorodice, nastavljeno je za trpezom ljubavi.

Ljubica Vukićević

Foto: Željko Drašković