Povodom obilježavanja od kako je, prije pet godina, pokušan fizički napad na Krstionicu na Miholjskoj Prevlaci, u utorak 2 aprila  služena je Lituegija na Krstionici. Na taj način sveštenstvo je zajedno sa vjernim narodom molitveno obilježilo pet godina od te veličanstvene noći.

Svetom Liturgijom je načalstvovao protosinđel Pavle (Pajić), a sasluživali su: protojerej Miajlo Backović, jerej Dušan Mihajlović i jerođakon Mihajlo, uz molitveno prisustvo igumana ove svete obitelji arhimandrita Benedikta (Jovanovića) i bratije, i uz učešće vjernog naroda.

Liturgiji su prisustvovali: predsjednik Opštine Tivat Željko Komnenović, predsjednik Skupštine grada Miljan Marković, savjetnik predsjednika države Dejan Vukšić, potpredsjednik tivatske Opštine Jovan Brinić, predstavnici organizacija: Bratstvo srpske pravoslavne omladine „Sveti Pantelejmon“, Miholjski zbor i Matica Boke.

Obratio se protojerej Miajlo Backović, sekretar Episkopa budimljansko-nikšićkog G. Metodija, a ondašnji paroh gornjegrbaljski, koji je i sam bio hapšen zbog svenarodnih litija, kojima je odbranjena Crkva i svetinje u Crnoj Gori.

Naveo je da nam se nameće zaborav kao kategorija života, a pamćenje stavlja u drugi plan i to, smatra on, samo nama od svih naroda na svijetu, vjerovatno,  zato što najduže pamtimo.

„Zaborav nametnuti pamćenju, to je vrijeme u kom živimo i ono što  nam se nameće. Zlo vrijeme ne postoji, postoji vrijeme koje je Bog stvorio, a ljudi u tom vremenu mogu da budu zli ili dobri. Ljudi čine vrijeme dobrim ili lošim. Ovaj dan u kome se mi danas nalazimo je dobar dan, dobro vrijeme, ma kako izgledalo, jer smo izašli iz onog vremena koje su činili, stvarali 80 godina loši ljudi. Ušli smo u vrijeme kada se oslobađamo, rušimo zidove, sledujući našem Gospodu Koji je svojim rođenjem, pa sve do svog vaskrsenja rušio zidove među ljudima, rušio mišljenja i tabue toga vremena“, rekao je o. Miajlo, dodavši da danas živimo u vremenu koje jeste, veoma, teško, ne samo za nas lično, nego za cijeli pravoslavni narod, koji strada. Živimo u vremenu koje je, smatra on, nije vrijeme koje smo mislili da će biti nakon one litija i pobjede od 30. avgusta.

„Idealizovali smo svijet u kome živimo i pobjedu koju smo nosili. Nema idealnog vremena u ovom svijetu, osim onog trenutka kada pobjedimo strah kao najvećeg neprijatelja čovjekovog. Među vama vidim većinu ljudi, koji su one noći 1. na 2. april, prije pet godina, došli ovdje. Bilo nas je oko 115, a 120 sa druge strane, uslovno rečeno, onih koje su poslali oni bezumni koji su sebe smatrali neoliberalima, demokratama, ljudi koji su sebe smatrali kapitalistima i tako gledali na ovaj svijet. Htjeli su u svoj džep da strpaju sve, već su sve bili strpali, samo nisu uspjeli vjerni narod i Crkvu Božju“.

„Iz svoje bahatosti došli su da udare na 11 i po kvadrata ponte i betona, kako su oni to gledali, ali za nas tih 11 i po kvadrata ni tad, ni danas, ni ubuduće neće biti samo željezo, beton, kamen. Za nas je ovo svetinja, i to je prvi udar na svetinju, fizički su došli da je opkole, sruše i unište. Da je tada nismo odbranili, mi danas ne bi imali ovo što imamo, ne bismo bili isti ljudi, isti narod. Možda bi neki od nas fizički opstali u tom ropstvu, možda bi postojali, ali ne bi bili, sigurno, isti ljudi. Bili bi ljudi naučeni da bježe, da izdaju, da lažu i da se boje, ne bi bili ljudi koji su čuvali, odbranili i pobjedili zlo koje je krenulo na svetinje. A vi to, braćo i sestre, i djeco draga, danas jeste. Zahvaljujući tom trenutku, to nikad nemojte da zaboravite, zahvaljujući tom trenutku oko 5 sati ujutru, tom trenutku zahvaljujući, mi danas imamo ovo što imamo“, rekao je sveštenik Backović.

Konstatovao je da je velika radost to što su danas sa narodom ovdje prisutni predjsednik sa potpredsjednicima Opštine, savjetnik predsjednika države, direktori firmi tivatskih. Najbitnije od svega je, smatra otac Miajlo,  što su oni svojim prisustvo ovdje branioci svetinje prevlačke.

„To je najveći čin koji čovjek može da ima. Sve godine službe koje sam imao do tada i nakon te noći, mogu da stanu samo u tu jednu noć. Daleko od toga da smo se izborili i pobijedili do kraja, ali ta noć će uvijek ostati noć koja je obilježila sve nas koji smo čuvali i sačuvali ovih 11 i po kvadrata Prevlačke svetinje“, ukazao je protojerej Miajlo.

Podsjetivši na riječi jednog odlazećeg ministra iz prethodne vlasti da molitva neće spasiti krstionicu, kojima je, zapravo, izrazio ono što su svi oni mislili.

„Ipak, na kraju smo vidjeli da je molitva, itekako, spasila i Krstioniocu i Crnu Goru. Molitva i ništa drugo, ne politička mudrost, ne politički programi, ne stranke, nego molitva. Molitva nas je uvela i dovela do ovog trenutka, trenutka pobjede. Vidim, danas među vama ona divna lica i prisjećam se tog dana i te noći. Znate šta je najupečatljivije i što će mi uvijek ostati u sjećanju? Kad god sretnem nekoga od vas, pogotovo na današnji dan, na ovom mjestu, to je da ni te večeri, kao ni danas, nisam vidio strah u vašim očima, već samo odlučnost da se ova svetinja brani. To je znak pobjede, jer, tamo gdje ima straha, nema ljubavi, tamo gdje ima straha, srce je prazno. Možda su džepovi puni, ali srce i duša su prazni. To smo vidjeli i kod onih koje smo, neću reći pobijedili, jer nismo se mi bili skupili protiv nekoga, nego za nešto. Skupili smo se da branimo svetinju, ne da se borimo protiv bilo kog političara, politike ili ideologije“, kazao je otac Miajlo, po čijim riječima je, upravo, to i donijelo pobijedu.

„Jer, da smo izašli sa nekim programom koji dijeli ljude, koji dijeli braću, koji dijeli koji nas ovdje koji stojimo, mi ne bi pobijedili zato što bi bili okruženi zidovima političkih, partijskih programa, koji nam ne bi dali da preko  zida vidimo brata svoga, nego bi gledali boju njegove partijske knjižice. Mi to nismo dozvolili i nikad to nećemo dozvoliti. Mi smo braća, i samo u Hristu smo jedno, i samo u Hristu smo jaki, i samo u Hristu pobjeđujemo. Zato, ljubite jedan drugoga, čuvajmo jedinstvo, koje smo imali one noći, čuvajmo jedinstvo iz litija. Proći će vlast, moć i uticaj kao što sve brzo prođe, ali obraz, istina i ono što nosimo u svojim dušama neće nikad proći. Zato, čuvajte u vama svetinju one noći, svetinju ovog dana, čuvajte i kroz tu svetinju, neka ona bude filter kroz koji ćemo jedan drugoga da gledamo. Taj filter se zove ljubav i ako kroz njega budemo gledali, uvijek, ćemo u drugom čovjeku vidjeti brata svoga“, besjedio je o. Miajlo.

Poručio je da Prevlačka svetinja opominje ova svetinja sve one koji su vlasti, naročito u ovom gradu, kao i one u državi, da ne zaborave žrtvu i spremnost naroda za odbranu Svetinja.

„Narod koji je išao u litijama, preko 150 hiljada ljudi u Crnoj Gori, svakog četvrtka i nedelje, nisu nestali. Prošlo je samo pet godina od napada na Krstionicu i samo četiri od pobjede na izborima. Taj narod ste vi, taj narod smo mi, i taj narod samo ćuti i gleda, ali taj narod će znati da progovi, ako opet laž i strah budu nametnuti ovom narodu i ovoj svetinji. Nema tog političara, državnika, koji će nakon 30. avgusta i pobjedonosnih litija biti strah i trepet našem narodu. To je najveći benefit naše pobjede, jer smo iz srca, duboko usađeni strah komunistima, istjerali 30. avgusta, oborili Berlinski zid, je pao ovdje, a ta borba naša preselila se sa ulica Crne Gore u svaki dom i vjerujte, uselila je strah u njihova srca, jer u njihovim srcima nema ljubavi“.

„Neka Gospod da da nas ta divna noć, prije 5 godina, 1. na 2. april uvijek podsjeća ko smo, šta smo, čiji smo i kako smo došli ovdje gdje jesmo. Neko na mjesto predsjednika opštine, neko na mjesto potpredsjednika, neko na mjesto predsjednika države, neko na mjesto predsjednika vlade. Da je sreće, svi bi oni danas, sa svojom političkom ekipom, došli ovdje i poklonili se ovoj svetinji, jer da nije bilo te noći i divnih litija niko od njih ne bi bio gdje je sada“.

„Ne da ne bi bio, nego za njega niko nikad ne bi ni znao, a mi to dobro znamo. Zato, podsjećamo naše političare, vođe ove države da znaju kroz koju su muku, patnju i stradanje vas, braćo i sestre, vas koji ste glave svoje položili za ovu slobodu. Na vaše žrtve niko ne smije da pljune. Na vaše stradanje niko ne smije da pljune. Na stradanje svih onih ljudi, koji su iznijeli ikonu i svoju djecu iz kuće, jer drugo svetije nisu imali, na ulicu iznijeli i izašli u susret svome Gospodu, pobjedonosno pjevajući najljepšu pjesmu, koja je kitila ulice Crne Gore: Ne damo svetinje!“, poručio je otac Miajlo Backović, zaključivši na kraju obraćanja:

„Neka ta pjesma grije srca naša i bude opomena, prst visoko podignut u nebo onima, koji su danas na vlasti i onima, koje smo zajedno sa vama smijenili. Vlast je prevrtljiva, danas jeste, sjutra nije. Takva je sva moć ovoga svijeta, takav je uticaj svakog čovjeka, ali ovo je vječno. Ovaj kamen je vaskrsavao i pretrpio i Mletke, i Austrougare, i Francuze, i Austrijance, i Njemce, i komuniste, preživjeće i „demokrate“, i „neoliberale“. Preživjeće ovaj kamen sva moguća društvena ustrojstva, koja će proći kao ovaj talas i samo zapljusnuti našu obalu. Ovaj kamen će preživjeti, ali je bitno ono što ostane. Bitno je ime, a svi vi koji ovdje stojite ušli ste u istoriju te noći i vaša imena su upisana u ovoj svetinji i u Carstvu nebeskom. Neka Gospod blagoslovi sve vas, neka ovaj dan bude svima nama na zdravlje i na spasenje kao veliki praznik pobjede i vaskrsenja svetinja u Crnoj Gori. Ne damo Svetinje!“.

Izvor: Eparhija.me