”Prije svega to je veoma značajno odlikovanje za Sretenjski manastir i moram da naglasim da je itekako zasluženo, jer to nije nešto što je novo, nego je to nešto u čemu Sretenjski manastir učestvuje već decenijama unazad, a to je aktivno ukrepljivanje prije svega dvije pomjesne crkve, a onda naravno i naroda, pravoslavnog slovenskog naroda. Ono što je i za mene važno je to što sam i ja maleni dio tog mozaika. Veoma je lijep osjećaj. Juče sam bila jako ponosna kada je predsjednik Republike Srbije naglasio koliko je Sretenjski manastir učinio za tu vezu i da kažem da je za sve nas to veliko priznanje i negdje podstrek za studente koji studiraju u Moskvi, a ima nas Bogu hvala dosta, da nastavimo da se ukrepljujemo duhovno u toj svetinji velikoj i da se i mi na taj način zbližavamo međusobno, a kroz Sretenjski manastir”, kaže za naš portal Mila Cerović, doktorand Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose i zamjenik rektora za međunarodnu saradnju Sretenjske duhovne akademije.

Sretenjski manastir je mjesto duhovnog sabranja mnogih mladih Srba koji studiraju u Moskvi. Duhovno ukrijepljeni i ugrijani očinskom brigom i ljubavlju oca Ignjatija i ostale monaške bratije, lakše prevazilaze sve poteškoće života u novoj sredini. Sretenjski manastir je nerijetko njihov drugi dom, te kako to u svakoj zajednici biva, trude se da po svojim darovima i doprinesu ljepoti života ove svetinje i obitelji. Naravno, ništa to ne bi bilo moguće da se pred njima ne otvara široki zagrljaj Sretenjskog manastira, u kojem im je, kako kaže naša sagovornica ”moguće proslaviti svoju krsnu slavu i imati svoj, srpski kod”.

”S obzirom na to da je otac Ignjatije izuzetan poznavalac srpske duhovne misli i srpske kulture, on se ipak trudi da sve te, za nas Srbe, velike datume obilježi sa nama. Tu su i naše slave. On zna da je nama važno da mi taj kolač donesemo u crkvu da se osvešta i da se kroz sabranje obilježi, da tako kažem taj srpski kod. Naravno, Sveti Sava tu zauzima jednu od centralnih ulogu. Centar naših sabranja su svete Liturgije. U Sretenjskom manastiru se obično služe ponoćne Liturgije, što nama zbog mnoštva dnevnih aktivnosti veoma odgovara, zato što je veče ili noć vrijeme kada svi možemo da stignemo na službu, a opet nije ni prekasno, tako da ujutru svi ponovo možemo da stignemo na naša dalja zaduženja i radne obaveze. Sabiramo se i raznim drugim povodima. Imamo naše mini akademije, a ono što moram da naglasim i što je za mene jako važno je taj mini ansambl koji smo formirali tamo u prethodne dvije-tri godine, od studenata koji studiraju u Moskvi. Tu su i operski pjevači i drugi muzičari, svirači, sve izuzetni umjetnici, i mi se tako ponekad saberemo i odemo u neku bolnicu, vojnu bolnicu ili dječiju bolnicu i tamo nastupimo. To bude prilika da predstavimo našu kulturu, našu muziku, a pjevamo uglavnom kosovske pjesme i publika bude baš oduševljena, jer to nije nešto sa čim se često susreću”.

Veoma značajna djelatnost Sretenjskog manastira je izdavaštvo. U trudoljubivom utkivanju pisane riječi u duše žedne primjera svetog života, što je slika pravoslavnog duhovnog izdavaštva, ali i neumornog traganja za onim šta je to današnjem pravoslavnom ruskom čovjeku potrebno za čitanje, našli su se prevodi mnogih knjiga pisanih na srpskom jeziku, a prije svega onih koje potpisuju Sveti Vladika Nikolaj i Prepodobni Justin Ćelijski. Pored toga, dio izdavaštva Sretenjskog manastira je posvećen prevodu ruskih knjiga na srpski jezik.

”Žao mi je što nisam tu lično sa vama, da vam poklonim naše najnovije izdanje, to je knjiga – Svete srpske žene, na srpskom jeziku. Ona je u originalu na ruskom jeziku, ali smo je mi preveli prošle godine, malo smo je uredili i izdali je u Sretenjskom manastiru na srpskom jeziku. Eto, to je jedna od knjiga kojom se trenutno izdavaštvo bavi. Naravno, pored takvih knjiga koje su autorske, a uglavnom ih otac Ignjatije piše, tu su i knjige naših velikih svetitelja, prije svega knjige Vladike Nikolaja Velimirovića. Moram da kažem da on ima veoma veliku ulogu čak i u stvaralaštvu Rusije, iako je naravno bio Srbin. Ne biste vjerovali koliko je zastupljen u bibliotekama širom Rusije. Ne samo u crkvenim bibliotekama i knjižarama, već i u svjetovnim. Izuzetno je cijenjen. Mislim da su gotovo sva njegova djela prevedena na ruski i on je veoma čitan u Rusiji. Vodeći se time i mi smo pripremili za štampu Sabrana djela Svetog Vladike Nikolaja, na ruskom naravno. Tu su i djela Prepodobnog Justina Popovića, a sledeća knjiga čiji izlazak iz štampe se uskoro očekuje je ”Nedokučiva Rusija” Vladike Mardarija Uskokovića. To će biti malo drugačije izdanje, ali ono što je važno je da pokažemo koliko su zapravo Srbi zapisali o Rusiji i koliko je to za Srbe važna tema. Tu su naravno i savremeni autori, kao što je Ljiljana Habjanović Đurović”.

Ono što predstavlja još jedan lijep blagoslov za naše mlade u Moskvi je i to što u Sretenjskom manastiru mogu lakše da se upoznaju i zbliže sa mladim Rusima. To je i prilika da razmijene razmišljanja na mnoge teme i interesovanja, te jedni druge duhovno i kulturno obogate.

”Mentalitetski se prilično razlikujemo od Rusa, ali naravno sve je to u pozitivnom smislu i dopunjujemo se, što je i ljepota pravoslavnih naroda. Kad otac Ignjatije služi Liturgiju na crkvenoslovenskom, a mi naravno odgovaramo srpskim napjevima, onda to Ruse jako zainteresuje da čuju. Zainteresuju ih i naša razmišljanja na razne teme. Mnogi znaju Mitropolita Joanikija. On je nedavno i dolazio u Sretenjski manastir. Razgovarao je sa studentima teologije koji sad uče na Bogoslovskoj Sretenjskoj akademiji u Moskvi. Sve nas to jako povezuje i veoma je lijepo vidjeti da mladi iz Rusije žele da prodru u srž i dublje upoznaju srpski narod ali i da saznaju o vezama Srba i Rusa”, zaključuje Cerović.

O. B.

fotografije: flickr Sretensky Monastery