Svetom arhijerejskom liturgijom u Sabornom hramu načalstvovao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit berlinski i njemački Ruske zagranične crkve g. Marko,  uz sasluženje visokopreosvećene gospode: Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko–primorskog Joanikija, Arhiepiskopa i Mitropolita žičkog Justina, Arhiepiskopa i Mitropolita mileševskog Atanasija, Arhiepiskopa mostarsko-trebinjskog i Mitropolita zahumsko-hercegovačkog i stonsko-primorskog Dimitrija, preosvećene gospode episkopa: pakračko-slavonskog Jovana, buenosajreskog i južno-centralnoameričkog, administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, Kirila, budimljansko-nikšićkog Metodija i dioklijskog Pajsija, mnogobrojnog sveštenstva i svešenomonaštva, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.

Sabranju je prisustvovao g. Nebojša Rodić, ambasador Srbije u Crnoj Gori, g. Saša Mujović, gradonačelnik Podgorice, predstavnici kulturnog i javnog života.

Mitropolit Marko: Bog nas poziva na jevanđelsku ljubav

Po pročitanom jevanđelskom začalu besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit berlinski i njemački Ruske zagranične crkve g. Marko, koji je, čestitajući praznik, kazao da slavimo Svetog Simeona Mirotočivog i nanovo se čudimo kako je on pošao stopama svog sina Svetoga Save i proslavljen bio prije svog sina:

„Veliki vladar svesrpske zemlje, veliki sin, veliki otac. Ljubav između njih je bila uzrok da Stefan Nemanja uredi državu, uradi sve što je bilo potrebno za dalji procvat ove zemlje.“

Podsjetivši na žitije Svetog Simeona Mirotočivog, Mitropolit Ruske zagranične crkve je istakao da on ne samo da je primio monaški postrig, već je primio i veliki podvig, otišao je od svega mirskog i predao se Bogu.

Objašnjavajući šta je potrebno za ovakvu ljubav koju je Sveti Simeon imao prema Bogu i ljudima, kazao je da je to, na prvom mjestu za nas hrišćane, ljubav prema Bogu po Jevanđelju i podsjetio na susret Svete Marije Magdaline i vaskrslog Gospoda.

„Ona oduzeta od velike ljubavi prema Spasitelju, traži Ga. I vidi Gospoda, vidi Boga. Tražila je čovjeka, vidjela Boga. Ovo čudo, nema sumnje, ponavlja se svaki dan i kod nas. Kada stvarno volimo Boga, onda ćemo voljeti i svoje bližnje i ne bi bilo nijednog rata na ovoj zemlji, kada bismo mi, kažemo mi –  mi i vi – kada bismo se ponašali ovako. Kada bismo po ljubavi prema Bogu, radili sve šta radimo, ne bi bilo nikakve mržnje između ljudi“, besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit berlinski i njemački Ruske zagranične crkve g. Marko i zaključio:

„Sveti sin, sveti otac, oni su pokazivali ovu jevanđelsku ljubav ovdje na zemlji. Oni su obojica proslavljeni kao veliki sveci, i mi idemo malim, smirenim postupcima ovim putem. Bog nas zove i mi odgovaramo. Mi primamo ovu evanđelsku ljubav koju smo juče vidjeli ovdje, u ovoj crkvi, kada su djeca pjevala duhovne pjesme. Sve je ovo zidano na ljubavi prema Bogu, na toj ljubavi koju je evanđelski pokazivala Marija Magdalina, kojom su povezani otac i sin, sin i otac. I to je i nama veliki zadatak, da budemo u ljubavi svi, kako Bog kaže imajte ljubav među sobom. Amin“

Mitropolit Joanikije: Sveti Simeon naš vječni predvodnik u Hristu 

Na kraju Svete arhijerejske liturgije, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je čestitao svima praznik Svetog Simeona Mirotočivog, koji smo u srijedu, na dan njegovog spomena, proslavili i u manastiru Studenici i na Nemanjinom gradu, a posebno u manastiru Hilandaru, ali ga slavimo ovih dana u cijelom srpskom rodu:

„I nama je velika čast što danas imamo priliku da proslavimo Svetog Simeona Mirotočivog u mjestu njegovoga rođenja, u njegovoj, kako je sam rekao, djedovini, koju je on obnovio. Imali smo velikih vladara i prije Stefana Nemanje, sjetimo se samo Svetoga Jovana Vladimira, a bilo ih je još dosta, ali sve do Stefana Nemanje išli smo dva koraka naprijed, jedan nazad. Međutim, od onog momenta kada se on opredijelio za pravoslavlje, blagodareći njegovoj vjeri i žrtvi, njegovom čvrstom karakteru, on je objedinio srpske zemlje i stvorio jaku državu, koja je napredovala 200 godina poslije njega.“

Podsjetivši na riječi blaženopočivšeg Vladike Atanasija, izgovorene upravo na Nemanjinom gradu, da je Stefan Nemanja objedinjavao narod, nije ga dijelio kao što se to kod nas dogodilo u naše vrijeme, Mitropolit je kazao da ga ne proslavljamo zato što je stvorio jaku i uspješnu državu, nego što ju je oplemenio, oduhovio, oblagorodio i prije svega podigao velike i slavne zadužbine. Zahvaljujući njegovome ktitorstvu, tek od njega, u srpskom rodu imamo prve monumentalne hramove:

„Ali kao što je mogao stvoriti jaku državu samo zato što je bio duhovno jak, isto tako je mogao podići velike i slavne zadužbine, svete hramove Božije, zato što je bio ispunjen blagodati Duha Svetoga. I on sam je postao hram Božiji osvećeni, prepun milosti, istine, pravde i svjetlosti Božije. I tako je zasijao i preko države i preko svetih hramova, ali zasijao je najviše preko njegovog čvrstog karaktera i preko njegove snažne ličnosti koja je svima nama oslonac od tog davnog vremena do dana današnjega.“

Ukazavši da Božijim ljudima koji su vodili narod u svoje vrijeme, Bog daje tu blagodat da i dalje vode svoj narod i svoje duhovno potomstvo, Vladika je kazao da se Sveti Simeon Mirotočivi sjedinio sa Gospodom i priveo svoj narod Hristu:

„Pošto se sjedinio sa Hristom, on je postao i naš vječni predvodnik u Hristu Isusu Gospodu našem. Zapravo, pošto nas je on zajedno sa svojim sinom Svetim Savom sjedinio sa Hristom, njemu je Bog dao i da nas predvodi, odnosno Hristos Gospod nas predvodi preko Svetoga Simeona Mirotočivoga.“

Po riječima Visokopreosvećenog Mitropolita, proslavljanje Svetog Simeona Mirotočivog kod nas nije nikada prestalo, a posebno su ga uzdigli i razvili sveti Petrovići. Njemu Vladika Vasilije Petrović, u najtežim vremenima naše istorije, piše divnu pjesmu, prizivajući njegovu pomoć da izbavi srpski rod od svih nevolja i opasnosti. I kralj Nikola pjevao je Svetome Simeonu Mirotočivome i isticao njegov primjer, koji i on sam slijedi. Dakle, poštovanje prema Svetome Savi i Svetom Simeonu je bilo uvijek prisutno, ne samo kod vladara i vladika, nego u cijelom našem rodu, o čemu svjedoče naši hramovi, koji su ukrašeni njihovim ikonama, freskama, bogoslužbene knjige..

„Sve to svjedoči o vjekovnom poštovanju i o njihovom duhovnom pokroviteljstvu nad nama kroz sve prošle vjekove. Tako je to i danas, tako će to biti i ubuduće. Bog je tako ustrojio da slavimo i u Hilandaru i u Studenici, ali posebno slavimo u mjestu rođenja Stefana Nemanje i time zapravo i zaključujemo svetosimeonovske svečanosti baš ovdje, u gradu Podgorici. To nam je velika čast, zato ćemo sada, draga braćo arhijereji, draga braćo i sestre, krenuti u litiju do Nemanjinog grada, proslavljajući ime Božije i prizivajući Svetoga Simeona Mirotočivoga u pomoć. Neka vas sve Gospod blagoslovi njegovim molitvama, vas i vaše domove i vaše potomstvo i ovaj grad. Da se u ljubavi Božijoj sjedinimo i da prevazilazimo sve teškoće i neposporazume kojih ima među nama. Neka se proslavlja ime Božije i ime Svetoga Simeona Mirotočivoga i sada i uvijek u vjekove vjekova, amin!“, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko–primorski g. Joanikije.

Jugoslav Blagojević: U crnogorsko obrazovanje vraćena vjeronauka, Sveti Sava i Svetosavlje

Po završetku liturgijskog sabranja, vjerni narod predvođen arhijerejima i sveštenstvom krenuo je u krsni hod od Sabornog hrama do Nemanjinog grada na obali rijeke Ribnice, gdje je po predanju rođen Stefan Nemanja, rodonačelnik svetorodne loze Nemanjića – Sveti Simeon Mirotočivi.

Na Nemanjinom gradu, blagosliljani su slavski darovi i prerezan slavski kolač u slavu Božiju i čast Svetog Simeona Mirotočivog.

Ovogodišnju Svetosimeonovsku besjedu izgovorio je Jugoslav Blagojević, direktor Pravoslavne gimnazije „Sveti Sava“:

„Na Ribnice samom ušću / Nemanja je dvor dizao / i otolen zemlju Rašku / i sve Srpstvo sabirao – pjevao je kralj Nikola. I evo i danas nas je iz Podgorice i cijele Crne Gore sabrao veliki župan Stefan Nemanja, naš Sveti Simeon Mirotočivi. Sabrao nas je na ušću Ribnice u Moraču, na Nemanjinom gradu gdje je rođen kao najmlađi sin župana Zavide, koga njegov rođeni stric Marko svrgnu sa prestola u Raškoj i progna u Duklju, koja je prava Nemanjina đedovina. I sa ove stope svete srpske zemlje krenuo je Stefan Nemanja, da u naredna više od dva vijeka, zajedno sa svojim naslednicima stvori najmoćniju srpsku državu u cijeloj njenoj istoriji. Srpsku državu koja se u jednom periodu prostirala od Dunava do mora sinjega, i to ne samo Jadranskog, nego i Egejskog. I koja je u to doba bila Evropa prije Evrope i svijet prije svijeta.“

Podsjetivši da je rodonačelnik najslavnije srpske dinastije Stefan Nemanja jedan od najznačajnijih srpskih vladara, besjednik je posebno istakao nemanjićko zadužbinarstvo. Đurđevi stupovi, Studenica, Hilandar, Crkva Sv. Nikole kod Kuršumlije, Crkva Sv.Đorđa kod Rasa su samo neke od Nemanjinih monumentalnih vladarskih zadužbina. I ostali Nemanjići su nastavili njegovim stopama: kralj Milutin je zapamćen kao vladar koji je sagradio više od 40 crkava i manastira, Sveti kralj Stefan Dečanski ostavio nam je Visoke Dečane:

„Stefan Prvovjenčani i Sveti Sava podigoše Žiču koja je vjekovima, uzdizanjem i stradanjem dijelila sudbinu svoga naroda. I da ne nabrajam dalje. U svojoj istoriji imamo dinastiju kakvu, siguran sam, nema ni jedan drugi narod. Imamo dinastiju čiji su vladari ujedno i svetitelji i koji svoje ogromno bogatstvo ne trošiše samo na udoban život i raskoš, već i na dobrobit svoga naroda. Imamo svetorodnu lozu Nemanjića koja se umjesto zemaljskog opredjeli za Nebesko carstvo“, besjedio je direktor Pravoslavne gimnazije „Sveti Sava“.

Zapitao se i šta bi oni u Crnoj Gori koji Nemanjiće nazivaju okupatorima, mogli da prilože evropskoj i svjetskoj civilizaciji da nema manastira Đurđevi stupovi, Morača, Ždrebaonik i Župa nikšićka, kako bi Crna Gora izgledala bez manastira Dobrilovina, Dovolja i Duljevo, bez Kosijereva i Miholjske Prevlake, Reževića i Ćelije piperske i mnogih drugih crkava i manastira koje podigoše Nemanjići:

„Ili da nema Miroslavljevog jevanđelja, jednog od najznačajnijih ćiriličnih spomenika srpske, odnosno srpsko-slovenske pismenosti, upisanog među 120 najvrednijih pokretnih dobara svjetske kulturne baštine, koje je krajem Nemanjine vladavine pisano za humskog kneza Miroslava. Za pisanje svoga Jevanđelja knez Miroslav potroši toliko blaga da je njime mogao sagraditi jedan utvrđeni srednjovjekovni grad. I zato kažem, daj nam Bože još takvih, okupatora.“

Gospodin Jugoslav je između ostalog govorio i o očuvanju srpskog jezika u Crnoj Gori, istakavši da poslije odbrane svetinja ne postoji ništa važnije od borbe za ozvaničenje srpskog jezika kao službenog jezika u Ustavu Crne Gore.

Podsjetivši na život Stefana Nemanje, istakao je da je samo uticaj njegovog svetiteljskog kulta na srpski narod, bio veći od njegove vladarske slave, koja je Srbima u teškim vremenima davala snagu da ne pokleknu te da je Sveti Simeon nadmašio velikog župana Stefana Nemanju:

„Silazeći sa vladarskog trona peo se u vječnost. Srbi su se pokoravali sili velikog župana Stefana Nemanje, ali su se klanjali samo moćima Svetog Simeona Mirotočivog. Zamonašio se 1196. godine u Crkvi Sv. Petra i Pavla u Rasu, kada je vladarski plašt zamijenio skromnom monaškom rizom, mač krstom, štit Jevanđeljem, veseli i bučni dvor studeničkom i hilandarskom tišinom. Odlazeći u manastir da spase svoju dušu, spasavao je i svoju državu i svoju dinastiju. Sa svojim sinom Svetim Savom bio je i ostao vođa puta koji u vječni život vodi. Biološki otac Nemanja i sin Rastko i duhovni otac Sveti Sava i sin Simeon, dva oca i dva sina su bili i ostali čvrsti temelj i vječni oslonac Srpske pravoslavne crkve, srpske države i srpskog naroda.“

Po njegovim riječima uz kult Sv Simeona, njegovao se i širio i kult Sv Save, koji je prešao sve političke i crkvene granice i dospio u sve krajeve svijeta gdje Srbi danas žive i još mu podižu nove hramove.

„Jedan takav, novi hram, u slavu Svetoga Save, podiže se danas u Podgorici, blagoslovom našeg Visokopreosvećenog Mitropolita Joanikija i zaslugom gospodina Rista Drekalovića, koji slijedi tradiciju zadužbinarstva Nemanjića. U krilu toga hrama, niče i Pravoslavna gimnazija Sv Sava, koja već dvije godine funkcioniše u obrazovnom sistemu Crne Gore. Njenim osnivanjem i radom, poslije skoro cijelog vijeka, u crnogorsko obrazovanje je vraćena vjeronauka, vraćen je Sveti Sava i Svetosavlje. To je, možda najznačajniji događaj, poslije veličanstvenih litija za odbranu svetinja, koji se dešava u u Crnoj Gori. Siguran sam da je to put kojim se Crna Gora vraća sebi, svojoj tradiciji i svome pravom identitetu. Vraća se onome što je bila u vremenu svoje slavne dinastije Petrovića, koja je cijelim svojim trajanjem uzdizala i njegovala kult Stefana Nemanje i Nemanjića uopšte. To treba da bude opredjeljenje Crne Gore i danas i ubuduće“, poručio je Jugoslav Blagojević, direktor Pravoslavne gimnazije „Sveti Sava“.

Sabranje na Nemanjinom gradu je završeno uz zvuke gusala, guslara Željka Vukčevića.

Vesna Dević

Foto: Boris Musić