U Nedjelju žene Samarjanke, 2. juna 2024. godine, u navečerje praznika Svetog cara Konstantina i majke mu carice Jelene, u kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici održana je Svečana akademija u čast 130 godina od rođenja, 45 godina od upokojenja i 10 godina od obretenja Svetih moštiju Prepodobnog Justina Ćelijskog, kao i 25 godina arhijerejske službe Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija.

Na Akademiji su govorili: Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, Episkop sergijevsko-posadski i dmitrovski Kiril, kao i književnik Dragan Lakićević. U kulturno-umjetničkom dijelu programa učestvovali su: Hor pri Sabornom hramu u Podgorici ”Sveti Apostol i Jevanđelista Marko”, kao i narodni guslar Radosav Rajo Vojinović.
Prethodno, Episkop australijsko-novozelandski g. Siluan, služio je u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja sa sveštenstvom i vjernim narodom praznično večernje sa petohljebnicom.

Nakon uvodnog izvođenja ”Ton despotin”, tropara Vaskrsenja i ”Angel vopijaše”, hramovnog hora ,,Sveti Apostol i Jevanđelista Marko“, svima sabranima se obratio voditelj Akademije protojerej mr Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski, koji je zablagodario svima časnim uzvanicima na dolasku i prisustvu.

U uvodnom i pozdravnom slovu Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je posebno naglasio da je Prepodobni Justin Ćelijski za svojih 85 godina života neprestano sebe prinosio na dar Hristu Gospodu, služeći mu od svoje najranije mladosti do svojega upokojenja: ”Naš otac Justin za svojih 85 godina života je prinosio svega sebe na dar za sve dane svojega života Hristu Gospodu, služeći mu od svoje najranije mladosti do svojega upokojenja, sjedinjujući se sa Hristom, napajajući se od Njegove vječne svjetlosti i on je onaj jevanđelski sluga koji je dobio pet talanata da sa njima radi i umnožio ih i svakako izašao pred lice Božije sa umnoženim talantima i čuo, spasonosne riječi Gospodnje: ”Dobro slugo, dobri i vjerni, u malome si mi bio vjeran”, a to malo, to je ovaj privremeni život, ”nad mnogima ću te postaviti”, nastavlja Gospod, a njegova kanonizacija i obretenje njegovih svetih moštiju prije deset godina jeste najbolje svjedočanstvo da je to zaista tako. On je blagodaću i milošću Božijom, a prinijeviši svega sebe na dar Gospodu, dobio od Boga izuzetne darove.”

U nastavku Vladika je obrazložio da je Prepodobni Justin Ćelijski zaslužan za duhovnu obnovu i našeg naroda, za obnovu bogoslovske misli, monaškog života. ”On je zajedno sa Vladikom Nikolajem, čiji je nastavljač u Vinogradu Gospodnjem i jedan od najzaslužnijih”, istakao je Mitropolit. ”Ova godina je godina njegovih jubileja, njegovog zapravo trostrukog jubileja. Ovo je samo prva svečanost koju organizujemo u čast oca Justina da bi smo nadamo se, zaslužili njegove molitve i njegov blagoslov, neka nas njegov blagoslov sve nas ovdje sabrane, cio naš srpski rod, prati u sve dane života našega”, poželio je Mitropolit Joanikije.

Njegovo Preosveštenstvo Episkop sergijevsko-posadski i dmitrovski Kiril je u svom obraćanju istakao svoju veliku blagodarnost Mitropolit Joanikiju na prilici da prisustvuje svečanoj akademiji osvrnuvši se pritom na značajan broj doktorskih disertacija na temu bogoslovlja Prepodobnog Justina Popovića na Teološkoj akademiji u Sankt Peterburgu i u Moskovskoj duhovnoj akademiji: ”Vrlo sam zahvalan Mitropolitu Joanikiju što sam sa vama na ovogodišnjoj jubilarnoj 25. godišnjici njegovog arhijerejskog služenja i kada obilježavamo jubilej Prepodobnoga Justina Popovića čije nam je ime poznato i koji je dolazio u našu zemlju. U našim duhovnim školama na Teološkoj akademiji u Sankt Peterburgu i u Moskovskoj duhovnoj akademiji već je bilo nekoliko odbrana disertacija bogoslovskih na temu bogoslovlja Prepodobnog Justina Popovića i siguran sam da će vrijeme koje dolazi dati još radova na temu njegovog bogoslovlja.”

”Prizivajući blagoslov i molitve Prepodbnog Justina Ćelijskog na Srpsku Pravoslavnu Crkvu i na Rusku Praovoslavnu Crkvu, ujedno danas prizivamo i njegov blagoslov na Visokopreosvećenog Mitropolita Joanikija koji obilježava svoj jubilej, da njegovo služenje bude plodonosno. Vjerujemo i molimo se da će njegovo služenje donijeti još mnoge i blagoslovene plodove”, rekao je na kraju Episkop Kiril.

Književnik Dragan Lakićević, kazao je da je Pravoslavlje u 20. vijeku imalo dvojicu znamenitih srpskih pisaca:Svetog Vladiku Nikolaja Velimirovića i Svetog Justina Popovića. ”Nad odrom oca Justina Popovića prije tačno pola veka, besjedio je tada relativno mladi profesor doktor Amfilohije Radović i rekao je: ”Taj čovjek od Boga poslan, poslan ovom svetom mjestu, poslan ovoj naciji, poslan Crkvi Pravoslavnoj, taj sveti čovjek – otac Justin Popović.” U 20. vijeku, Pravoslavlje ima dvojicu znamenitih srpskih pisaca. To su sveštenoslužitelji i religiozni mislioci, savremenici, Sveti Vladika Nikolaj Velimirović i Sveti Justin Popović. Živeli su jedan vijek, od 1880. Godine, kada je rođen Nikolaj do 1979. kada se upokojio Justin”, rekao je, a potom zaključio da za avu Justina vjera obuhvata cio život, sve ljudsko, svijet i svijest, moral i um.
”Ava Justin zna veliku bolest našeg doba i našeg čoveka, a to je strah od smrti. Vaskrsenjem Hristos poziva na bunt protiv istorije, jer istorija smatra da je smrt neopohodnost. Otuda se njegova misao o vjeri odnosi i na svakodneni život, koliko i na poimanje Boga Logosa i njegove promisli. U svakodnevnim obredima, nedjeljnim i svakoprazničnim besjedama, nalazi se veliki prostor za reč i misao o Bogu i o čovjeku, o dobroti i ljubavi, kao i za radnim stolom gdje je okružen bibliotekom i klasifikovanom građom naš pisac prevodi, piše i misli o Bogu i svijetu, o stradanju i spasenju, kao principima postojanja”, istakao je Dragan Lakićević, posebno se osvrnuvši na izuzetno upečatljiv i nadahljujući akcenat Prepodbnog Justina u njegovim književnim ogledima i lirskim esejima, a to je motiv cvijeća i motiv srne te ava Justin kaže da je cvijeće najosetljivije, jer je najrajskije. ”Od svega što postoji u vidljivim svjetovima ako hoćete da se u ovom svijetu osjetite kao u raju, živite među cvijećem, sa cvijećem. Živeti cvijećem kao svijet. To je Justinova filosofija života. Svaki cvijet je kao ideal.
Čovjek, mimoza, bosiljak, petunija, đurđevak, sve je to osmislio Bog, kako Justin kaže, umjetnik svemudri. Srna je čulo tuge u vasioni, tuga je jedno od najvažnijih čovjekovih svojstava. Srna govori solilokvijum prirode i ljepote, suštinu vjere. ”Zašto sam bačena u ovaj svet među ljude”, pita srna, ”više od svega što se voli, volim slobodu, ona se sastoji u dobroti, u nježnosti i ljubavi”, kaže srna. ”Živi se Hristom, živi se ljubavlju, živi se cvijećem”, uči Sveti Justin Ćelijski”, zaključio je Dragan Lakićević.

Svečanoj akademiji u kripti Sabornog hrama prisustvovao je Mitropolit dabrobosanski gospodin Hrizostom, Episkop australijsko-novozelandski gospodin Siluan, Episkop Kirilo Trojice-Sergijeve Lavre, Episkop Mileševski gospodin Atanasije, Episkop raško-prizrenski gospodin Teodosije, Episkop valjevski gospodin Isihije, Episkop zahumsko-hercegovački i primorski gospodin Dimitrije, Episkop budimljansko-nikšićki gospodin Metodije, kao i novoizabrani Episkop dioklijski Pajsije, te generalni direktor Direktorata za saradnju sa vjerskim zajednicama u Ministarstvu pravde, ljudskih i manjinskih prava gospodin Dragan Radović, predsjednica jevrejske zajednice u Crnoj Gori gospođa Nina Ofner Bokan, uz veliko prisustvo sveštenstva, sveštenomonaštva, monaštva, časnih zvanica i vjernog naroda.

Tekst, foto: Boris Musić